Predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik pokušava biti originalan i ponizno iskren pa otkriva ‘toplu vodu’ i predviđa da BiH neće u ovoj godini dobiti kandidacijski status.

Jer, država još dugo neće dobiti Vijeće ministara pa prema tome neće moći niti ispunjavati uvjete i provoditi reforme koje bi nas trebale približiti standardima europske civilizacije.

Prebacivanje odgovornosti na ‘tuđa pleća’

S obzirom da Dodik ne dopušta niti aktiviranje MAP programa, onda nam jedino preostaje slegnuti ramenima nad tmurnom spoznajom da je BiH na pogrešnim tračnicama i smjeru koji ne vodi prema naprednom Zapadu.

Potpuna je izmišljotina i ogromna politička podvala da je paraliza euroatlantskog puta naše zemlje isključiva posljedica teških političkih nesuglasica, ‘luđačke košulje’ i nedorečenog daytonskog sporazuma, secesije ili majorizacije, težnji za trećim entitetom… Sablasna je istina da stranačke vođe, gospodari i uzurpatori naših sudbina pod svaku cijenu izbjegavaju sređivanje prilika i stvaranje uređene pravne države.

Dok su aktualni ‘najjači’ lideri i njihovi partneri u ‘reprezencaijama’ na vlasti, male su šanse da će nas europsko sunce obasjati. Zato se treba razračunati sa spinovanjem vladajućih oligarhija koje su ovih dana javnosti podvalili tezu kako se BiH neće približiti europskoj obitelji dok je u Bruxellesu sadašnja garnitura europskih činovnika. Istina je potpuno drugačija. Ona se nalazi u našem dvorištu.

Šef HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović ovih dana pojašnjava kako Deklaracija HNS-a, između ostalog, promovira energičnu borbu i najavljuje zadavanje smrtonosnog udarca kriminalu i korupciji u BiH. Međutim, neosporno je da u okruženju u kojem vlast drži stranka kojom on rukovodi sve pršti od korupcije i pogotovo nemoralnog nepotizma. Stoga je teško ozbiljno shvatiti takve najave.

Njegov tobožnji ‘politički neprijatelj’, vođa SDA Bakir Izetbegović, nedavno je odaslao poruku kako više vjeruje ministru sigurnosti Draganu Mektiću nego Tužiteljstvu BiH. Ta poruka samo govori koliko se Izetbegović ne plaši pravosuđa čime ohrabruje sve bošnjačke i ine kleptomane kojih je toliko da ih ne bi mogli primiti svi zatvori u BiH.

Skoro 30 godina ‘patrioti’ nemilice lešinare po ovoj nesretnoj, ‘jedinoj domovini’ i bilo bi doista zanimljivo ispitati porijeklo njihove imovine, ali i razotkriti gdje sve i po kojim stranim zemljama svu izvučeni novci.

Tragikomično djeluju prizori kada se Izetbegović, Dodik, Čović pa i neki drugi iz BiH na sastancima izvještačeno nasmiješeni slikaju s čelnicima ili uglednim i časnim diplomata iz zapadnog svijeta, koji bi im po svojoj skromnosti i moralu mogli biti uzori.

Hoyt Brian Yee jednostavno objasnio

Zabrinjavajuće je što ‘zatucano’ javno mnijenje nijemo promatra svu raskoš i pljačku i što zapravo malo tko, tko nije već iselio iz zemlje, više uopće ozbiljno i priželjkuje sređivanje ove države.

Samoproglašene medijske perjanice i intelektualne uzdanice, naročito iz bošnjačkog ozemlja, vide BiH u statusu žrtve i uporno traže od Amerike i Europe da slome kralježnicu Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, a kada američke diplomate upru prstom u žarište svih problema, to se perfidno prešuti. Jer, to onda može u crnilo zaviti i patriotske snage.

Dugogodišnji američki diplomata Hoyt Brian Yee, nedavno je brutalno iskreno s američkog tla dijagnosticirao kako stvari u BiH nisu toliko komplicirane koliko se često prikazuju i da je krajnje vrijeme za ozbiljne reforme, jer ako se to ne dogodi stvari će se nastaviti pogoršavati.

“Bosna i Hercegovina je zarobljena država. Znamo da postoje kleptokrate koje vode zemlju i koje su glavne prepreke. Dakle, u osnovi postoje dva rješenja, analiza je lakša od samih rješenja, ali oba su poprilično jednostavna. Postoje dva načina na koja možete riješiti problem. Možete se pozabaviti načinima putem kojim kleptokrate zarobljavaju državu i drže je kao taoca ili možete uvjeriti kleptokrate da prestanu raditi ono što rade, a to podrazumijeva barem u prvom slučaju neki oblik ustavne reforme, postoje aspekti ustavne reforme koji nisu toliko teški, ako iza njih postoji konsenzus ili barem dovoljno kritične mase kao podrške da se složi npr. da je neprihvatljivo da u Mostaru nije bilo izbora od 2008. godine. Kako je moguće da zemlja koja teži članstvu u EU, u srcu Europe, građanima svog, mislim, petog grada po veličini uskraćuje pravo na glasanje. I to ne što je to tako kompliciran problem, nego zato što vođe političkih stranaka, a znamo tko su oni koji namjerno ometaju rješenje, rekao je Hoyt Yee. i dodao:

– Stoga, mislim da možemo reći da postoje aspekti Daytona, ne cijeli Aneks 4, ali aspekti Daytona ili političkog okvira koji se mogu promijeniti i trebaju promijeniti ako smo zaista ozbiljni u tome. Alternativa, u slučaju da ipak nije moguće postići konsenzus bi bila barem da seda se tim tipovima koji uskraćuju državu i njene građane od onoga što s pravom zaslužuju treba da se pozabavi na odgovarajući način.

Naravno, i mi manje više svi znamo tko su oni koji su zarobili ovu zemlju i našu dušu. Ali, dovojno smo bezobrazni da ih trpimo i biramo na izborima. Kako onda uopće ovu garnituru antieuropskih glavešina smaknuti s trona?

Dnevni list