Koliko god se pričalo o odlascima mladih, imamo svjetlih primjera onih koji ostaju. Jedan od njih je i Hrvoje Vukoja, svestrani mladi Širokobriježanin, kineziolog.

Portal Menager.ba donosi intervju s njim, kroz koji ga možete bolje upoznati (ako ga već ne znate).

Poštovani gospodine Vukoja, možete li se ukratko predstaviti onima koji će tek čuti za Vas?

Ja sam Hrvoje Vukoja i dolazim iz Širokog Brijega.

Tu sam rođen i živim do dana današnjega sa svojom obitelji, oženjen za prekrasnu ženu Anu te imamo dvoje divne djece Emanuelu i Jakova.

Što se tiče samog mog odrastanja, odrastao sam u Širokom Brijegu gdje sam završio osnovnu i srednju školu.

Po završetku školovanja, izabrao sam studij tadašnjeg FPMOZ- Fizička kultura, a današnjeg Kineziološkg fakulteta u Mostaru.

Naravno, kao mlada osoba koja je tek izašla iz škole krenuli su mi odmah savjeti da to ne upisujem, kad ću doći na red u školu raditi i slične stvari.

Naravno da me to nije diralo niti promjenilo moje mišljenje o mom, valjda, tada životnom pozivu.

U srednjoj školi sam bio dobar (3) đak u čuvenoj širokobriješkoj gimnaziji fra Dominika Mandića i tako završih ja svoj fakultet u roku, 4.25 prosjekom i među prvim iz svog razreda koji smo upisali studij.

Možete li nabrojati projekte tjelesne aktivnosti koje ste osnovali i koje vodite?

Najbolje bi bilo krenuti nekim kronološkim redoslijedom kako je sve počelo.

Prvo sam dobio priliku u Širokom Brijegu kao student druge godine u plivanju, nakon toga dobijam poziv od svog profesora iz plivanja kojega iznimno cijenim, gospodina Ninoslava Šilića, u Akademskom plivačkom klub Zrinjski Mostar.

Tu sam djelovao i radio tri godine kao trener gdje sam obavljao mnoge administrativne poslove kao što su roditeljski sastanci, organizacija natjecanja, elektronske prijave itd., te bih preko ljeta održavao školu plivanja u Širokom Brijegu.

Kroz studij sam položio za nogometnog suca te sam u međuvremenu bio aktivan i na nogometnim terenima, kao što sam i položio za licencu učitelja skijanja.

Po završetku studija sam pokrenuo sa kolegom Toni Ćorić sportsku udrugu „ Sportom do zdravlja“ ispred koje smo pokrenuli više projekata istovremeno u rujnu 2014. godine.

Naime, radilo se projektima Sportska akademija Grude koja je i danas aktivna te broji oko 70 članova, Sportska akademija Posušje koja također broji 70 članova, Functional Fitness je sportska grana iz fitnessa gdje radimo sa ženskom populacijom starijom od 18 godina te također okupljamo oko 50 aktivnih članova.

Sa našim sportskim akademijama imamo pak najviše aktivnosti poput izleta na planinu gdje radimo planinarenje, kampiranje i slične aktivnosti.

Kroz godinu radimo dvoranske sportove pak kad nam dođe zima orginiziramo zimovanja za djecu gdje djeca uče skijati i uživaju u zimskim radostima.

U vrućim ljetnim danima organiziramo ljetnu školu plivanja.

S ponosom mogu reći kako smo u zadnjih 8 godina okupili preko 1000 polaznika što nije mala stvar ako pogledamo tradiciju plivanja u Širokom Brijegu.

Prošle godine smo imali rekordan upis djece oko 200 polaznika, tako da i ove godine očekujemo pozamašan broj prijava.

Sada su sa nama i naše kolegice Ana Čerkez, magistrica kineziologije i Ana Jelić, prvostupnica kineziologije.

Da ne bude kraja mojim aktivnostima, osim što radim u Osnovnoj školi u Kočerinu kao nastavnik TZK bez stalnog zaposlenja, dodatno radim za državnu agenciju za antidoping kontrolu BiH kao njih doping kontrolor.

Pišem projekte za federalne i županijske natječaje gdje sam usko surađivao sa mnogim ministarstvima i tako financiramo neke aktivnosti.

Kao mlada osoba koja je mogla tražiti posao preko granice, ipak ste se odlučili ostati boriti u Hercegovini? Zašto?

Svi uvijek možemo tražiti razloge zašto da odemo preko granice i svoj kruh zarađujemo vani, činjenice da je naša potrošačka košara za četveročlanu obitelj jako skupa u odnosu na neka prosječna primanja zaposlenika kod privatnih poduzetnika.

Pokrenuo sam jednostavno to što jesam, ulagao u sebe, stvarao nova poznanstva i tu sam gdje jesam.

Smatram da posla jako puno ima u Hercegovini jer je stvarno plodonosna i samo je stvar želiš li raditi i koliko će to biti kvalitetno.

Gledati treba na dugoročnost, a ne na brze izvore prihoda.

Jer kao što je osnivač Ebay-a rekao jednom prilikom kad su ga pitali, gdje je ovdje u svemu što radite zarada jer je postotak od prodanog artikla bio jako malen, on je mudro odgovorio kako trebaju sačekati nekih desetak godina pa ćemo razgovarati o zaradi.

Vodim se njegovim riječima, a sve što je dobro i kvalitetno teško da će propasti.

Što bi Vam, kao mladom poduzetniku pomoglo u naprijeđenju Vašeg posla?

Ne smatram se poduzetnikom, ali dobro.

Smatram se više kao čovjekom koji samo radi i bori se za bolje sutra, ništa drugo.

Pomoglo bi definitivno kvalitetnija lokalna podrška projekata kojih provodimo, suradnja kompanija koje ako čitaju ovaj tekst prepoznaju ono nešto dobro u meni za suradnju.

Definivno treba pohvaliti ljude koji pomažu stalno u realizaciji naših projekata i puno im hvala na tome.

Pozivam sve vas koji čitate ovaj intervju ako želite bilo kakvu suradnju sa mnom da se slobodno obratite na e- mail: h.vukoja10@gmail.com.

Što, odnosno tko Vam daje inspiraciju za rad?

Inspirira me uvijek najviše prethodno odrađen projekt kojeg kad vidim iza sebe kako je dobar, želim idući put da bude još bolji i kvalitetniji.

Mrzim stagnaciju u životu, ili ideš il ne ideš!

Ponajviše mi inspiraciju u životu daju pojedini mladi koji se bore, koji su ostvarili svojim budžetom nešto u životu, ne da im je to dao tata, djed, baka i slični.

Jedina životna inspiracija mi je moj otac Ivan koji je teškim radom pridonosio našoj obitelji na najbolji mogući način, a ni sam nekad ne znam kako je to uspijevao pošto sam i ja sad otac, ne razumijem kako, ali kažu kako ‘Hercegovački vržota uvijek kažu uspije’.

Koja je Vaša poruka za mlade koji se dvoume između ostati i otići?

Volio bih da oni koji pročitaju ovaj moj tekst, da vide koliko sam poslova radio da bih nešto malo postigao i živio od toga.

Da se iščitati da nije bilo lako, al ustrajao sam i nisam htio odustati.

Vama poručujem da se ne bojite, i da, ako uspijete, vas neće ljudi baš obožavati ali ćete imati onaj osjećaj zadovoljstva gdje nikome u životu ne morate reći hvala osim dragom Bogu što vas je vodio na tom putu.

Menager.ba