U posljednje četiri godine mandata aktualne vlasti prosječna plaća u BiH povećana za svega 15-ak eura, a trenutačna prosječna primanja građana nisu dostatna ni za polovinu potrošačke korpe
Ako je vjerovati najavama ključnih političkih lidera u Bosni i Hercegovini, u slijedeće četiri godine građane očekuje, ni manje ni više, nego opće blagostanje!
Veće plaće, nova i bolja radna mjesta, bolji životni standard, silne ekonomske reforme, porezne olakšice, veće mirovine, invalidnine, poticaji…
Milorad Dodik, Bakir Izetbegović, Dragan Čović, ali i njihovi protukandidati na izborima, natječu se tko će se bolje dodvoriti biračima. Slikaju se u navijačkim dresovima, ‘pucaju’ nacionalističke parole, hodaju po terenu i kupe popise ljudi kojima obećavaju zaposlenje ukoliko glasuju za njih, pojavljuju se na otvaranjima svega i svačega, bitno je samo da se lijepo slikaju kako s osmijehom škarama presijecaju crvenu vrpcu pa makar se radilo i otvaranju nove pekare.
Varanje naroda
Naravno, njihova obećanja o sveopćem prosperitetu i blagostanju koje nas čeka kada zaokružimo njihovo ime nisu ništa drugo nego najobičnije – laži! I to laži koje se ponavljaju više od dvadeset godina u kojima su politički lideri u biti postali politički poduzetnici koji zarađuju na leđima naroda, kako onih konstitutivnih, tako i onih majoriziranih, diskriminiranih, potlačenih…
Obećanja političara u Bosni i Hercegovini obično ne prate stanje na terenu. O tome dovoljno govori podatak da je u posljednje četiri godine mandata aktualne vlasti prosječna plaća u BiH povećana za svega 15-ak eura, a trenutačna prosječna primanja građana nisu dostatna ni za polovinu potrošačke korpe.
Podatci pokazuju da je svako šesto domaćinstvo u BiH siromašno, da 48 posto ljudi živi na granici siromaštva, gotovo pola milijuna ljudi živi s primanjima manjim od 200 eura, dakle ispod granice siromaštva, prosječna plaća za travanj je iznosila oko 430 eura, a minimalne plaće ne mogu pokriti ni troškove ishrane četveročlanoj obitelji. Upravo zbog teške ekonomsko-socijalne situacije u koju su građane doveli politički lideri i njihovi stranački uhljebi, predizborna kampanja opet nudi glupava i prije svega nerealna obećanja o prosperitetu kojeg s ovakvom vlašću neće biti – nikad!
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA kaže da će se za osam godina standard građana podići za sto posto.
-Doći će do porasta budžeta i fondova minimalno 50 posto u odnosu na sadašnje, a time i povećanje prosječne plaće sa sadašnjih 425 na 725 eura u 2026. Računamo na uključivanje toplog obroka u plaću u Federaciji BiH, kao što je to slučaj u RS-u. To bi dovelo do porasta prosječne irovine sa sadašnjih 180 na 310 eura u 2026“, rekao je nedavno član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
U Republici Srpskoj, smanjenjem olakšica i neoporezivanjem dijela prihoda radnicima bi plaće trebale biti veće za oko 25 eura, kako je to najavio predsjednik tog entiteta i lider SNSD Milorad Dodik. Krajnji rezultat je značajno povećanje prosječne plaće. Također, premijerke RS-a Željka Cvijanović prije nekoliko dana najavila je niz poteza Vlade RS-a koji će dovesti do povećanje i plaća i mirovina.
Obećano – neispunjeno
Po navodima ‘Istinomjera’ SDA je imao više od 135 ekonomskih obećanja od kojih je započeo 34, a proveo svega dva! SNSD je imao 111 ekonomskih obećanja, započeo je s realizacijom 32, a do kraja nije ispunio nijedno obećanje. Slično je i s HDZ-om BiH Dragana Čovića, koji je dao 45 ekonomskih obećanja od kojih je ispunio njih okruglo – nula!
-Obećanja, ali i interventni potezi koji nemaju značajnijih pokazatelja o održivosti samo služe u predizborne svrhe, kazao je za Radio Slobodna Evropa Žarko Papić, analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.
Dalijo Sijah iz Udruženja ‘Zašto ne’ koje se bavi analizama izbornih obećanja, ocjenjuje da se najavama i interventnim povećanjima uglavnom manipulira.
-Najavljena povećanja plaća u javnoj upravi svakako se mogu dovesti u vezu s predizbornom kampanjom i veoma je diskutabilno koliko su ona ekonomski opravdana i održiva. Namjera da se ovim povećanjima dodvori biračkom tijelu u javnom sektoru je više nego očigledna i mislim da se ne treba promatrati odvojeno od izborne kampanje. Svaki od entiteta, s druge strane, zadužen je između dvije i pol i tri milijarde eura, a povećanje plaća proračunskim korisnicima svakako predstavlja dodatni udar na proračune i pitanje je koliko će sustav biti održiv nakon izbora, kazao je za Sijah za RSE.
Dok traju predizborna prelijevanja iz šupljeg u prazno, minimalna satnica u BiH je i dalje 1,20 eura! Valjalo bi vidjeti političke lidere kako se snalaze s takvom satnicom.
