ŠIROKI BRIJEG – Na maloj ploči u gimnazijskoj dvorani na Širokom Brijegu piše sljedeće: “Ovdje si stvorio košarku, ovdje si živio s košarkom, ovdje si umro s košarkom, u svojoj košarci i našim srcima nikad nećeš umrijeti”. Stoji taj natpis na ploči posvećenoj Stanku Jelčiću – Ćanki, istinskoj širokobriješkoj košarkaškoj i sportskoj legendi, čovjeku koji je najveći “krivac” što je 1974. godine u ovom mjestu utemeljen Košarkaški klub Mladost, odnosno današnji Hrvatski košarkaški klub Široki.
Znamo što je za Široki Brijeg i Hercegovinu zadnjih 10-15 godina predstavljao ovaj sportski kolektiv, koji je, na žalost, u posljednje vrijeme pao na niže grane, premda istinski ljubitelji košarke u ovom mjestu vjeruju kako će se jednoga dana ponovno vinuti u visine. Ako ništa zbog Ćanke Jelčića i drugih košarkaških entuzijasta ovog mjesta, kao što su prvenstveno Josip Kožul i Ante Suton.
Legendarni igrač
Upravo ove subote navršava se dvadeset godina od smrti Stanka Jelčića – Ćanke (rođen 1942. godine), čovjeka čiji lik još uvijek živi među onima koji vole ovaj sport i ovaj klub, pa čak i kod mlađih generacija koje nisu imale priliku upoznati tog velikog profesora i košarkaškog stručnjaka, jer i oni su čuli toliko lijepoga o njegovom liku i djelu pa stoga vjerojatno imaju osjećaj kao da su živjeli u tom njegovom vremenu, jer njegov lik je ovdje neizbrisiv, posebice u ovdašnjoj Gimnaziji i gimnazijskoj dvorani.
Prve utakmice Mladost je zapravo igrala na otvorenom igralištu između znamenitih širokobrijeških zvonika i gimnazijske zgrade. Za službene utakmice osiguravani su potrebni uvjeti i rekviziti. Nije bilo metalne zaštitne ograde, već je oko igrališta jednostavno bio zategnut konopac. Nitko nije ni pokušavao ući u ograđeni prostor, jer se već tada počela graditi sportska kultura. Kao zapisnički stol koristile su se dvije školske klupe i nekoliko stolica, koje bi igrači sami donijeli. Mjerenje vremena obavljalo se ručno, običnom malom štopericom. Dječaci bi za pokazivanje rezultata mijenjali brojeve na metalnim pločama za goste i domaće. Na isteku napada koristilo bi se bakreno zvonce. Igrači Mladosti su imali gromoglasnu potporu okupljenih navijača koji bi se poredali u dva reda oko četiri strane igrališta!
Deseta obljetnica kluba obilježena je 14. rujna 1984. godine prijateljskom utakmicom protiv Cibone u čijim je redovima tom prilikom debitirao legendarni Dražen Petrović i zabio 30 poena u očekivano uvjerljivoj pobjedi svoje momčadi, no baš kao da je taj susret bio dodatna prekretnica u košarkaškoj priči sa Širokog Brijega. Momčad je bivala sve bolja i iz sezone u sezonu igrala značajniju ulogu u tadašnjim nižim ligama.
U poratnom razdoblju Širokobriježani pod novim klupskim imenom bilježe prve uspjehe na razini natjecanja pod okriljem KS Herceg-Bosne, a potom slijede i prva doigravanja s klubovima iz bošnjačkog dijela Federacije BiH, te Široki odmah osvaja dvostruku krunu velikim pobjedama u Čitluku protiv Slobode iz Tuzle i sarajevske Bosne. Bh košarkaški velikan Mirza Delibašić tom prilikom priznaje kako Široki ima najbolju momčad u državi, ali i svijetlu budućnost.
Spomen – turnir
Događalo se to kojih dvije godine nakon smrti Stanka Jelčića – Ćanke, pa će u godinama koje dolaze u čast njemu i još jednom širokobriješkom košarkašu Vinku Sopti – Kiki, biti organiziran i turnir u spomen na bivše igrače i trenere kluba, te će on postati tradicionalan. Stigla su za Široki i prva europska natjecanja, izlazak na međunarodnu scenu, ali i izgradnja nove dvorane na Pecari kapaciteta 4.000 mjesta. Za ulazak u novo tisućljeće, nove pobjede, trofeje, uspjehe…
Ali da će se Široki toliko vinuti nije za svog života vjerojatno mogao zamisliti ni Stanko Jelčić – Ćanka. Širokobriježani su zaigrali Regionalnu ABA Ligu i odmah u prvoj sezoni osvojili peto mjesto u konkurenciji 12 najboljih klubova s prostora bivše Jugoslavije. Klub će i sljedećih sezona igrati zapaženu ulogu u ovom natjecanju, a titule u domaćim natjecanjima postati realnost.
Mnogi poznati igrači dolazili su u Široki i nosili dres ovog kluba, ali usporedno s rezultatima prve momčadi jačala je i omladinska škola, pa je Široki iz sezone imao sve više domaćih igrača u prvoj momčadi, a rezultat je podjednako bio kvalitetan budući da su u domaćim okvirima i Bosna i Igokea, prije toga Borac i Sloboda, Širokobriježanima gledali u leđa.
No, dođoše neka nova vremena. Široki i dalje izbacuje talentirane momke, ali financijski oslabi do tih granica da ne može u kadru zadržati bar te domaće momke pošto oni odlaze u Cedevitu, Cibonu, Zadar ili još razvikanije klubove.
Neki novi klinci
A zamislite danas momčad u kojoj bi igrali braća Barać, Ivan Ramljak, Darko Planinić, Domagoj Bošnjak, Josip Bilinovac, pa ako hoćete i igrači koji su svoju igračku afirmaciju stekli upravo na Pecari, a kao što su primjerice Fran Pilepić i Željko Šakić. NBA zvijezda Bojan Bogdanović je posljednjih dana održavajući formu trenirao upravo na Pecari s trenerom Romeom Bilinovcem. Radili su i neki novi klinci, koji tek dolaze, a koji su prošle sezone sa Širokim igrali finale domaćeg Kupa i Ligu za prvaka, a što je ravno osvajanju dvostruke titule u nekim prijašnjim vremenima.
Stanko Jelčić – Ćanka je zasigurno ponosan na svoj Široki, jer dvadeset godina od smrti ovog čovjeka prođe kao treptaj oka a toliko toga se napravilo u košarkaškom Širokom. HKK Široki je i dalje najtrofejnija bh momčad u kolektivnim sportovima, klub koji svake godine ima neke nove klince u hrvatskim reprezentativnim vrstama, ali i klub koji je u popriličnim financijskim poteškoćama što će reći i određenim problemima.
Hoćemo li na Pecari ponovno jednoga dana u službenim utakmicama gledati gostovanja Maccabija, Crvene Zvezde, Partizana, Cedevite, Union Olimpije, Budućnosti iz Podgorice, Zadra i Cibone teško je reći, no da će se ovdje i dalje rađati talenti i izlaziti iz ovdašnje škole košarke nemojte uopće sumnjati. A Ćanka Jelčić je u prvom redu to želio i živio za nešto takvo. I zato mu jedno veliko i istinsko hvala. Prošlo je dvadeset godina, no njegov trag je jednostavno neizbrisiv.
Danijel Ivanković / 7Dnevno
