Na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i poreze utaje, Obrana Joze Sliškovića je zatražila oslobađajuću presudu, uz obrazloženje da nisu van razumne sumnje dokazani navodi optužnice.

Braitelj Fahrija Karkin je kazao da u periodu kada je Slišković bio direktor “Farmera”, uredno su prijavljivane porezne obaveze, ali kako firma nije poslovalo u doba velike krize, PDV nije plaćen.

“Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) nije realizirala posebnu šemu naplate od dužnika prema poreznom obvezniku koji to ne može uraditi”, rekao je Karkin i dodao kako nije bilo nikakve namjere da “Farmer” izbjegne svoje PDV obaveze.

Tijkom kontrole “Farmka”, nastavio je branitelj, u periodu kada je direktor firme bio Slišković, službenici UIO-a su na pogrešan način utvrđivali osnovicu za oporezivanje za koji period je neosnovano obračunat PDV.

U odnosu na ovu točku optužnice, Karkin je predložio da se donese i odbijajuća presuda jer je Slišković, kao direktor “Farmka”, odlukama Općinskog suda Široki Brijeg dva puta prekršajno kažnjavan po 20.000 konvertibilnih maraka (KM), po prijavama UIO-a, a činjenični osnov je isti kao u optužnici.

“Naš zakon ne dozvoljava da netko može dva puta odgovarati za isto krivično djelo”, dodao je Karkin.

U odnosu na navode uništenja dokumentacije, Karkin je napomenuo da tijkom postupka Tužiteljstvo nije problematiziralo kako je i zašto je Slišković to uradio, niti je to spomenuto u završnoj riječi, te zato, kako je kazao, nije znao od čega da brani optuženog.

Karkin je spomenuo da njegov branjenik nije bio osnivač nijedne firme niti zakupac, ali ni da mu kancelarija nije bila u iznajmljenom prostoru firme “Lijanovići”, a prema njegovim riječima, radi se o slobodi izbora posla i ne stoje tvrdnje da je to bio jedan od segmenata organizirane grupe.

“Kada su u pitanju radnici, normalno je, ako su sa istog područja i ako su slobodni na tržištu rada, da prijeđu u drugu firmu, pogotovo ako su kvalificirani za taj posao”, istakao je Karkin i dodao da Slišković nije u rodbinskim vezama s Lijanovićima, kako tvrdi Optužba.

Slišković je izjavio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice, koju smatra običnim pamfletom kako bi se impresionirala javnost, a mišljenja je da službene osobe koje su svjedočile nisu govorile istinu.

“Tražim samo istinu i pravdu za mene”, rekao je Slišković.

Optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka za pranje novca, a Milorada Bahilja, Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizorani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-MO”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Oslobađajuću presudu je predložila Obrana Mirjane Šakote, uz obrazloženje da ona u inkriminiranom periodu nije bila odgovorna osoba u knjigovodstvenom servisu “Kora-fin”, kao i da je u odnosu na tu firmu obustavljena istraga, a vještak Tužiteljstva nije utvrdio nepravilnosti u radu.

“Sve ugovorne odnose je naslijedila od bivšeg direktora Dražena Šimića, koji je njihov potpisnik”, kazao je branitelj Senad Pizović.

On je naveo kako je Šakota ubačena u organiziranu grupu kao računovođa samo zato što je Tužiteljstvu trebala takva konstrukcija, te naglasio da ako nema stečene protupravne imovinske koristi, iz kojeg je onda razloga bila njen pripadnik.

“Jedini njen grijeh, po Tužiteljstvu, jeste taj što je u pogrešno vrijeme postala direktorica”, istakao je branitelj.

Osvrćući se na povratnice robe u proizvodnju, branitelj je pojasnio da se one rade u robnom sektoru, a računovođa taj dokument, kada ga dobije, potpiše i proknjiži, te u tom slučaju nema odgovornosti za Šakotu, pogotovo što su povratnice uredno potpisane od tri skladištara.

Nastavak završnih izlaganja Obrana je 24. srpnja.

Haris Rovčanin / Detektor.ba