Na suđenju Jerku Ivankoviću Lijanoviću i još devet osoba optuženih za organizirani kriminal, pranje novca i utaju poreza, optuženi Milorad Bahilj je izjavio da iza njegovog uhićenja stoji politika i da to nema veze s ekonomskom strukom.

Svjedočeći u svoju korist, Bahilj je ispričao da je u firmi “Lijanovići” radio na prodaji proizvoda u Republici Srpskoj do 2002. godine, kada dolazi do blokade društva, nakon čega mu je Alija Ćurić ponudio da radi isti posao u firmi “Mi-Mo”.

“Bio sam terenski radnik. Alija se razbolio u ožujku 2006. i zamolio me da preuzmem funkciju izvršnog direktora u ‘Mi-Mo’, ali privremeno. Firma je godinu završila s velikim gubitkom”, kazao je Bahilj.

Prema njegovim riječima, nije točno ono što je u optužnici navedeno, da utvrđena PDV obaveza firme “Mi-Mo” za prva dva mjeseca 2007. iznosi 800.000 tisuća maraka. Pojasnio je da se to odnosi samo na veljaču i da su obaveze za siječanj plaćene. Ta PDV obaveza, kako je rekao, nastala je iz poslovnog odnosa s firmom “Farmer”.

“Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) je uvela prinudnu naplatu. Tom prilikom su zaplijenjena sredstva s bankovnih računa, a blokirani su i moji računi. Ništa nije urađeno po tom pitanju. ‘Mi-Mo’ je imao potraživanja od oko 2,3 milijuna maraka. UIO nije uvela posebnu shemu naplate od dužnika i iznos od 2,3 milijuna i dalje stoji”, tvrdi optuženi.

On je negirao da je uništio poslovnu dokumentaciju firme “Mi-Mo”, obazloživši da je ona bila smještena u zakupnom prostoru “Velmosa”.

“U travnju 2007. sam potpisao ugovor u ‘Velmosu’ o čuvanju dokumentacije. Ne znam zašto mi se stavlja na teret da sam je uništio”, dodao je.

Svjedočeći u svoju korist, Bahilj je napomenuo i da bi, u periodu kada je bio direktor firme “Farmko”, svaki put inspektore UIO-a prilikom kontrole primio kod sebe i rekao im da se njemu obrate ako nedostaje nešto od dokumentacije. Ustvrdio je da to oni nikada nisu uradili te da mu nikada nije palo na pamet da sačinjava lažnu dokumentaciju.

“Lažna dokumentacija ne postoji, ili se knjiži ili ne knjiži”, kazao je Bahilj i dodao da je “Farmko” prodavao robu većim tržnim centrima u BiH i da nema teoretske šanse da se dogovarao s direktorima, koji su u Beogradu, oko prodaje na crno.

“Farmko” je, prema njegovim riječima, kupio udjel firme “Optimum” jer je u jednoj godini imao transportne troškove od 3,5 milijuna maraka, a dešavalo se da kupci zbog nemara vozača vraćaju robu. Bahilj je, kako tvrdi, razgovarao tada s optuženim Draženkom Kvesićem, koji je tražio duplo veću cijenu od četiri milijuna maraka.

Bahilj je tokom svjedočenja negirao navode da se sa ostalim optuženim dogovarao oko osnivanja firme i utaje poreza, istaknuvši da to ne bi uradio “ni slučajno”.

“Niti sam bio osnivač ijedne firme, niti sam osnivao”, rekao je Bahilj.

Tokom ovog postupka je, kako je kazao, saznao da su inspektori UIO-a, prema njegovom mišljenju, radili neke stvari “nakaradno” prilikom kontrole firmi, kao i da mu nije jasno zašto je tokom istrage od njega traženo da dâ izjavu nakon što je pušten iz pritvora.

“Iza svega toga, uhićenja, stoji politika. To nema veze sa ekonomskom strukom”, zaključio je Bahilj.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-MO”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Nastavak suđenja je 27.ožujak.

Haris Rovčanin / Detektor.ba