Opet izbori. Ove nedjelje u Širokom Brijegu za izbor članova u mjesnim zajednicama. HDZ BiH protiv ostalih. Iako, u nestajanju dosadašnje oporbe sada imamo neovisne liste s imenima dosta kandidata koji su nekoć također bili u HDZ-u, ali valjda nezadovoljni svojim statusom u “stožernoj” stranci krenuli se ljudi osamostaljivati. No, pregledavajući popis svih tih lista s imenima kandidata onako “na prvu” učini mi se mali broj žena…

A više ni politika nije politika bez žena na listama i na značajnijim pozicijama izvršne i zakonodavne vlasti, kao i drugim životnim sferama. Ako sam dobro pobrojao ukupno je 319 kandidiranih za lokalne izbore u Širokom Brijegu, a od toga broja svega 15 žena. Ili mizernih 4,7%.

Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena usvojena je još 1979. godine što se kasnije konstantno nadograđivalo, usavršavalo, a što je u današnje vrojeme definirano i u Bosni i Hercegovini čl. 20 Zakona o ravnopravnosti spolova u našoj zemlji. Jednostavno, s obzirom na vrijeme koje živimo i želju da sutra postanemo dijelom velike europske obitelji moramo postati i dio svake proggresivne politike, dakle na svim nivoima i u svim sferama.

Kvota koja se primjenjuje osigurava tako da žene budu uvrštene na liste kandidata, pa se predviđa pravilo o rangiranju sukladno čemu postotak jednoga spola na listi ne smije biti manji od 40%. U širokobriješkom slučaju toga se nitko ne pridržava izuzev Neovisne liste za Rasno. Naime, Cristian Musa je nositelj ove liste, a među osam njihovih kandidata pet je žena, odnosno čak 62.5% što je u bh političkim (ne)prilikama istinski raritet i nema sumnje kako ova lista zaslužuje i određeni vid podrške međunarodnih institucija što su prisutne u BiH a vode brigu o navedenim stvarima, poglavito ukoliko se osobe sa spomenute liste i dalje nastave baviti politikom, odnosno biti politički angažirane.

Znači, da nemamo ovu listu među više od 30 lista na razini čitavoga grada Širokoga Brijega imali bi brojku od svega 10 žena, a postotak bi onda bio još mizerniji, te iznosio 3.1%! Zahvaljujući spomenutoj listi postotak je donekle poboljšan, ali to je još uvijek s onim što zakon predlaže gotovo deseterostruko manje od potrebnoga, odnosno zadovoljavanja ovog kriterija.

Kroz razgovore s nekolicinom predlagača lista za lokalne izbore u Širokom Brijegu doznajemo kako iz iz Gradskog izbornog povjerenstva nitko nije upozorio na ovakve propuste, a sukladno postojećim zakonima ovdje se logično nameće i pitanje same regularnosti. Podsjetimo, na čelu Gradskog izbornog povjerenstva nalazi se Mate Mikulić, a kao članovi tu su još Alenka Kvesić, Ilija Lasić, Kristijan Zovko i Snježana Bokšić. S obzirom na ovaj propust spomenute osobe trebale bi biti istog trenutka razriješene svojih dužnosti, no kako ovdašnji stari pioniri i pionirke tek uče pionirske korake demokratskog sustava sve ovo će za njih, najvjerojatnije, bezbolno proći.

Zanimljivo, Grad Široki Brijeg ima i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova na čelu kojeg se nalazi županijska zastupnica Marija Lovrić, a pored nje kao članovi tu su još i Eva Suton, Sanijela Matković i Marija Kvesić, sve dakle same žene, no ni ove naše prekrasne dame nisu reagirale na navedene propuste. Valjda nisu stigle od pustih drugih obaveza! Negdje drugdje bi odmah i ovo Povjerenstvo bilo razriješeno te novo imenovano, međutim u Širokom Brijegu od toga također neće biti ništa.

Nekome se možda sve ovo što pišem doima smiješnim, ali ako znamo da se nalazimo u 2019. godini, gotovo smo u središtu europskog kontinenta, e onda su ovi pokazatelji krajnje zabrinjavajući, jer slično je zasigurno i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine.

Trenutno najjaču oporbu HDZ BiH na razini Širokoga Brijega ima u MZ Kočerin, no u Kočerinu među 30 prijavljenih kandidata (po 15 na listi HDZ-a BiH i Neovisnoj listi) nema nijedne žene. Žalosno, jer upravo primjer Antonije Banožić, gradske vijećnice u Širokom Brijegu, koja je rodom iz Kočerina, a predstavlja gotovo jedinu istinsku oporbu u tom vijeću (uz kolegu Josipa Pinjuha) dovoljno govori kako bi i ovdašnje žene trebale dobiti kudikamo veći prostor za političko djelovanje, odnosno imati veći utjecaj u političkom životu i Širokoga Brijega i općenito Hercegovine.

Sa ženama je inače teže manipulirati, vršiti pritisak na njih, jednostavno u politiciji imaju čvršći gard od svojih muških kolega i teže popuštaju pod određenim pritiscima i ucjenama. Stoga se moramo zapitati do kada će kod nas politička kultura biti dominantno patrijarhalna? I do kada ćemo imati toliko izražene konzervativne odnose? Kao da smo u 15., a ne u 21. stoljeću!

U susjednoj Republici Hrvatskoj imamo aktualnu predsjednicu u osobi Kolinde Grabar Kitarović, a znamo koliko su politički jake bile ili su još uvijek određene osobe ženskoga spola, a kao što su Ruža Tomašić, Anka Mrak Taritaš, prije njih Vesna Pusić i Jadranka Kosor, a da i ne spominjemo “kraljicu priobalja” Dubravku Šuicu… Kod Srba je premijerka Ana Brnabić, a kod ovih naših Srba u Bosni i Hercegovini dugo vremena jedina prava oporba bila Aleksandra Pandurević, najznačajnije figure uz Milorada Dodika su pak Željka Cvijanović i Dušanka Majkić, dok dr. Dragan Čović veće povjerenje ima u osobi Borjane Krišto nego u bilo kome drugome. Važne HDZ-ove karike su svakako i Lidija Bradara, te Marina Pendeš. Ovo su samo neki primjeri uspješnog djelovanja žena u politici na ovim našim prostorima. Zato se pitamo s razlogom – Zašto Široki Brijeg i Hercegovina imaju toliki strah od svojih žena u politici? Pa zar mogu biti gore od ovih glavnih muških političkih vedeta?

Danijel Ivanković / Dnevno.ba