Široki Brijeg je s Pavićem pogodio “u sridu”, ali na ovome se ne smije stati!

Nogometaši Širokog Brijega na najljepši mogući način su sa svojim navijačima proslavili “Oluju”. Naime, na točno 23. obljetnicu od te velike vojno-redarstvene akcije i pobjede u Domovinskom ratu Širokobriježani su na svojoj Pecari nazočili nogometnoj “Oluji” u izvedbi Pavićevih trupa. Sinjski nogometni stručnjak bi zasigurno volio da je ove nedjelje mogao nazočiti i 303. Sinjskoj “Alki” u svome gradu, no zbog utakmice nije mogao, a zasigurno mu nakon susreta sa svojim negdašnjim klubom, u kojem je proveo lijepe i igračke i trenerske trenutke, nije žao zbog toga.

Riječ je o jednom dosta samozatajnom treneru koji je u dosadašnjoj karijeri uglavnom spašavao svoje klubove (Čelik, Vitez) od ispadanja u niži rang natjecanja, no ovog ljeta po prvi put dobio je priliku voditi jednu momčad koja ima malo drugačije ambicije i koja je gladna trofeja. Nije do prije nekih mjesec dana, pa i manje, sve izgledalo tako bajno, no iz utakmice u utakmicu ova momčad se diže i vraća vjeru svojim navijačima u velike domete.

Ovaj današnji Široki Brijeg objektivno je igrački “tanji” od onoga iz prošle sezone, jer uz glavne igračke poluge Luku Menala i Stjepana Lončara momčad su napustile još neke važne karike poput Slavka Bralića, Damira Zlomislića, Josipa Ćorića, Wagnera…, nekolicina važnih igrača poput Dejana Čabraje i Dine Ćorića tek se polako vraća nakon višemjesečnog izbivanja zbog problema s ozljedama, međutim Pavićev rukopis se već prepoznaje.

Nije to ni zbog ovog “topljenja” Čelika na hercegovačkoj “žegi”, kao ni trenutno prve pozicije na ljestvici (čemu je svakako jednim dijelom kumovao i povoljan ždrijeb), već je to zbog igre koju igra ova momčad, koja konstantno teži tom napadačkom nogometu, a što je nešto posve novo u odnosu na razdoblje kako su na Pecari treneri bili Goran Sablić ili prije njega Slaven Musa.

Današnji Široki Brijeg i kod 4:0 gazi, melje, biva motiviran do krajnjih granica, pa Bagarić u 87. minuti ide na suparničkog stopera kao da je tek počela utakmica, oduzima mu loptu, naravno zbog nesmotrenosti suparničkog igrača, koji vjerojatno u podsvijesti razmišlja “ma valjda su se i oni zadovoljili s 5:0”, ali ne, dosta osporavani napadač domaćih ne misli tako nego daje zadnji atom snage, oduzima loptu i potom pogađa za 6:0. I naravno de će nakon toga svi zapljeskati i igraču i cijeloj momčadi.

Pojedini mediji odmah kreću s komentarima kako je ovaj Čelik “nikakav”, a kao što je po njihovom viđenju bio i prošle sezone, međutim te iste igrače Čelika ti isti mediji samo tjedan dana ranije su dizali u nebesa nakon pobjede protiv Željezničara, a kao što će ih moguće dizati i nakon sljedećg kola kada se sastaju Čelik i aktualni prvak Zrinjski, jer nemojte biti iznenađeni ako Zeničani usprkos ovih 0:6 očitaju lekciju “Plemićima”.

Naravno, ne treba ni od Širokobriježana očekivati da ovako golgeterski budu raspoloženi u svim narednim utakmicama, ali ono što raduje jeste njihova igra i taj stalni napadački pristup. Pa tjedan dana ranije Pavićeva momčad je i u gostima kod neugodne Krupe zabila dva gola i propustila još 4-5 odličnih prilika. Takav pristup je zamalo rezultirao na pravi način i u onim utakmicama Europske lige protiv Domžala, iako je Široki Brijeg bio autsajder u istima, no ni s njima nisu poraženi u te dvije utakmice, iako su zbog gola više primljenog na svom travnjaku ispali iz spomenutog natjecanja.

Kao što rekosmo ključni igrači poput Čabraje i Ćorića tek se lagano vraćaju, za nadati se kako ozljeđeni Tomislav Turčin ipak neće previše biti odsutan s travnjaka, iako prilikom njegovog izlaska nakon ozljede u ovoj zadnjoj utakmici to nije izgledalo nimalo dobro, a što posebno raduje jeste spoznaja što je Stipo Marković, još prije 2-3 sezone jako važan igrač ove momčadi, ponovno onaj pravi Stipo koji po tom lijevom boku ide bez pardona ili što se mladi Mateo Marić napokon na pravi način razmahao potvrđujući kako je riječ o silno velikom talentu. Drugu utakmicu u nizu među strijelce se upisuje i Stipe Jurić, također veliki potencijal i još jedan produkt širokobriješke škole nogometa. Pogađa i kada započinje u startnoj postavi, kao i po ulasku s klupe. Dakle, širina momčadi je tu.

Mnogi su se pred početak sezone pribojavali neuigranosti te zadnje linije, ali na čelu s kapetanom Barišićem i taj dio izgleda dosta korektno i bez sumnje tu se ova momčad može još dizati. Bokovi i krila za bh prilike zbilja izgledaju moćno, jer kada na jednoj strani imate Ćorluku i Turčina, a na drugoj Markovića i Čabraju nemate se čega plašiti, jednostavno i kući i na strani morate napadati s takvim igračima. I jedino takva igra će donijeti ploda.

Dražen Bagarić se također diže u formi, takav igrač će na svakoj utakmici doći u par prilika, nekada će zabiti, a nekada neće, no u ovoj momčadi i njegov doprinos može biti i jeste nemjerljiv.

Vratar Luka Bilobrk nikada i nije bio upitan, prošle sezone se možda više očekivalo od Luke Begonje, vjerojatno s razlogom zbog doprinosa u svojim prijašnjim klubovima, no na početku sezone i on djeluje i motivirano i spremno. Zabio je lijep gol protiv Čelika što također raduje, ta kreativna širina, jer ako će zabijati samo jedan ili dvojica igrača od visokih ambicija nema ništa, ali ako svi igraju i zabijaju to je onda momčad, a Boris Pavić ovdje stvara momčad i to treba podržati. Navijači nisu upitni, a valjda će i klupska uprava na čelu s FEAL-om sve to malo više pogurati. Neka “poguraju” onoliko koliko to čini Marinko Gilja i za početak će biti dovoljno.

Neki od tih novih igrača očigledno još nisu u pravoj formi, ali ukoliko Pavić samo od jednoga iz trolista Popović-Babić-Eliomar dobije ono što priželjkuje velika je stvar, a kada bi tek od dvojice dobio to bi već bila ogromna stvar. Dosta je pesimizma bilo na Pecari početkom pripremnog razdoblja, ali sada sve to kudikamo znatno ljepše izgleda, čak ohrabrujuće dobro, a što je u ovom momentu također važno raduje što i dalje raspored ovim momcima itekako ide na ruku, pa ako sve te pogodnosti budu znali iskoristiti neće imati nikakvoga straha ili bojazni kada dođu i utakmice sa samim konkurentima iz tog vrha.

Nije potrebno biti previše euforičan, dapače, ni to nije dobro, ali kada se sve zbroji i oduzme trenutna situacija na Pecari itekako raduje, vraća nadu u bolje sutra širokobriješkog nogometa, usudimo se kazati vjeru za povratak na sam vrh bh premijerligaškog nogometa budući da ni u tim konkuretskim klubovima situacija uopće nije idilična i stoga se i treba već sada na pravi način postaviti i stvarati još bolju i ljepšu atmosferu u i oko kluba, jer Široki Brijeg sve to zaslužuje.

Šesticom protiv Čelika nogometaši Širokoga Brijega preuzeli vrh poretka

Danijel Ivanković / SirokiBrijeg.info