Jeste li se ikada zapitali zašto su tako skupe kokice u kinu, boca vode u trgovinama u zračnoj luci ili zašto nam se čini da su u nekim supermarketima mlijeko i jaja gotovo skriveni. Ove, ali i neke druge stvari koje susrećemo svakodnevno, a o kojima nismo previše razmišljali, bit će vam manje čudne nakon što pročitate tekst u nastavku
Trgovačkih “caka” je mnogo, a mi vam donosimo šest neobičnih situacija koje su vam sigurno dobro poznate i koje vas znaju jako iznervirati.
Police s mlijekom na kraju trgovine
Police i hladnjaci s mlijekom i jajima smješteni na kraju trgovinevrlo su uobičajeni. Tako osmišljenom strategijom slaganja velikih šoping centara kupce se tjera da prođu pored mnoštva polica i bezbroj proizvoda te da posegnu i za ponekim kojeg nisu namjeravali staviti u košaricu. No, to nije jedini razlog zašto su namirnice koja trebamo gotovo svakodnevno “skrivene” na kraju trgovine.
Drugi razlog, mnogo je praktičniji. Naime, paketi s mlijekom koji se prodaju u velikim količinama su veliki i teški. Navodno su u mnogim trgovinama smješteni na ne lako dostupnim mjestima kupcima jer su te pozicije dostupne dostavnim vozilima. Na taj način trgovci smanjuju svoje troškove, a u konačnici onda i cijenu proizvoda.
Voda koja se prodaje ko zlato
Nova sigurnosna pravila u zračnim lukama, koja su uslijedila nakon terorističkih napada, ograničavaju količinu tekućine koju putnik može ponijeti sa sobom u zrakoplov. No, ta pravila ne ograničavaju unos tekućine koju putnici kupuju u trgovinama na aerodromu, a koja se nalaze nakon točke na kojoj se obavlja detaljni pregled putnika. Te su mjere prisilili brojne putnike diljem svijeta da jako skupo plaćaju vodu bez koje ne mogu tijekom leta. Putnici nemaju izbora, a u istoj poziciji su, tvrde i trgovci, i oni sami.
Trgovine u zračnim lukama su male i ograničenih kapaciteta. Dostava je komplicirana zbog ograničenog vremena u kojma se može provoditi, ali i činjenice da sva roba mora proći skeniranje. Sve to, naravno, iziskuje vrijeme ali i troškove, objasnio je jedan od trgovaca za Wall Street Journal prenosi Time.
Zašto su svježi pilići skuplji od pečenih?
Veliki trgovački centri prodaju gotove, pečene piliće čija je cijena u pravilu niža od onih sirovih, friških. S obzirom da postupak pečenja traje i košta, postavlja se pitanje zašto je onda pile pripremljeno za jelo jeftinije od onog kojeg kod kuće moramo kuhati.
Prema nekim tumačenjima trgovci na pečenim pilićima ne zarađuju ili čak gube, ali ih imaju jer kupci koji dođu po ručak inače ne bi ušli u trgovinu taj dan i nešto kupili. Druga pretpostavka je da ih prodaju po povoljnim cijenama onda kada je velika ponuda, a neki kažu da su mnogi pečeni pilići trebali završiti na otpadu, odnosno da ih ispeku prije nego li im istekne rok i budu na putu za smetlište. I onda kada se pečeni pilići ne prodaju, za razliku od sirovih, mogu se iskoristiti za salete od piletine, juhe ili neke druga jela.
Zašto cijene završavaju na 99?
Kupcima bi bilo mnogo jednostavnije da cijene završavaju na okruglo, primjerice, da nešto košta 12 KM a ne 11,99 KM. No, takve cijene nisu slučajno formirane, već imaju snažan psihološki utjecaj na potrošače. Na neki način tako formirane cijene obmanjuju kupce.
Na sreću našu, takve cijene koje su završavale na “99” su ukinute jer više nema u opticaju kovanice od 1 feninga, ali trgovci su se snašli postavivši “95” tako da je psihološki utjecaj na kupca i dalje ostao isti!
Zašto zlatarnice ne stavljaju cijene?
Cijene u zlatarnicama, draguljarnicama i svim drugim vrstama trgovina u kojima se prodaje skupi nakit vrlo često na proizvodima nemaju istaknute cijene. Nije to slučajno. Riječ je o strategiji kojom se želi doći u razgovor s kupcem, naravno, da upita za cijenu a onda je na prodavaču da mu otkrije sve “tajne i prednosti” određenog komada nakita.
Zašto kokice u kinu koštaju tako puno?
Ekstremno visoke cijene kokica, ali i drugih grickalica i pića, prolaze jer je u kinima “zarobljena” publika trenutke uživanja spremna platiti. Javna je tajna da kino dvorane ne žive od ulaznica koje se teško prodaju danas, već od kokica i pića koje prodaju u kino dvoranama.
Na taj način tvrtke koje upravljaju kino dvoranama popravljaju svoje prihode koji, danas kada puno toga za gledanje dostupno na internetu, i nisu baš sjajni.
To je puno prihvatljiviji način za podizanje profitabilnosti od druge mogućnosti – podizanja cijena karata jer bi tada doveli u pitanje njihovu prodaju.
Net.hr
