ŠIROKI BRIJEG – Selo Donja Britvica, u podnožju brda Gradine, šire teritorijalno područje Grada Širokog Brijega. Penjući se prema Donjoj Britvici, inače sastavnici Župe Izbično koju još čini i Gornja Britvica, potrebno je proći i preć par okuka odnosno krivina.
U 2007. godini u jednoj od tih krivina o “riči Božjoj” visio je i autobus lokalnog prijevoznika, čiji vozač igrom slučaja nije skrenio zbog kočnica koje nisu radile. Smeće nas je tada, ironije li, spasilo.
Danas, 2016 godine, stanovnici ovog selana izdisaju, pomireni već s činjenicom da ih od grada do kuće čeka nekolicina odlagališta, u jednoj drugoj krivini zatekli su hrpu smeće i otpada. Nepoznatog porijekla.
U tim krivinama lokalni moćnici obećavali su podignut neku vrstu spomenika, kao zahvalu za onaj gore spomenuti autobus koji nije odletio.
Spomenik je ipak podigao nepoznati počinitelj, i to spomenik smeću. Da se ovo dogodi negdje na zapadu, autor zloslutnog čina mogao bi svoj čin pravdati svojevrsnim alternativnim umjetničkim izražavanjem. Ovako je i svakoj babi jasno što je pjesnik htio reći.
Mjesna zajednica ne reagira. Gradske vlasti ne reagiraju, a sav ovaj genocid nad prirodom događa se svega par kilometara zračne linije od Hrvatske i Europske Unije.
U Gornjoj Britvici, također sastavu naše župe, neki nesretnik je bacio uginule svinjske lešine.
Naši ljudi kao da se sami sebi izruguju i trude do maksimuma poniziti mjesto gdje su nikli i obikli.
U 21. stoljeću, u 2016. godini žalosti činjenica o potrebi pisanja ovakvog teksta, ali tako nažalost stvari stoje.
Što se treba dogoditi da netko konačno krene raditi svoj posao mi ne znamo, ali ovo malo živih ljudi sve je više alergično na ovakve događaje, gospoda neka se ne čudi ukoliko smeće koje budu ovako deponirali zateknu pred vlastitim pragom.
Čitatelj portala SirokiBrijeg.info
