RENE: “Slovo iskustva” – Nama su djeca povjerena

Novi život. Najsvetija zadaća odraslih. Svi smo odgovorni. I društvo, i odgajatelji, i na vrhu ljestvice roditelji. O buri vremena neću pisati, svi sve znamo, samo ću svoje iskustvo podijeliti i možda pokazati put ili pak rasteretiti roditelje nekih nepotrebnih briga. Prije svega djeca nisu tražila da budu rođena. To je naš odabir. Nisu mogli odabrati s kakvim genima i sa svime onim što određuju Bog ili priroda dolaze na ovaj svijet. Naš prvi zadatak je da ih prihvatimo s ljubavlju. Bez nas ne mogu odrasti. Nemoćni su i nejaki. Naša zadaća je da ih strpljivo uvodimo u ovaj svijet. Ne moramo im težinu života rano otkrivati, čemu žurba – to nije za njih. Oni nam, koliko smo u mogućnosti, trebaju biti prioritet broj 1. Svaka osoba je priča za sebe.

Ni jednojajčani blizanci nisu identični, pa kako očekujemo da nam djeca budu ista ili čak tražimo da budu kao tamo netko ( vidi njega/nje ). Svako dijete ima vlastite osjećaje i potrebe. Svako treba biti prihvaćeno, voljeno, razumljeno. Ne smijemo ih previše hvaliti, a pogotovo ne stalno kritizirati. Bitno je naći mjeru i ne favorizirati jedno dijete jer se kod drugog javlja ljubomora. Moramo učiti pratiti govor njihovog tijela. Dati im na važnosti i pitati ih ponekad za mišljenje. Ako želite da vas djeca slušaju, slušajte i vi njih. Mi izravno utječemo na formiranje njihove osobnosti vlastitim ponašanjem. Upijaju od odraslih. Nastojte se s njima sprijateljiti. Posvetite im više vremena i ugodno ćete se iznenaditi koliko su zanimljivi i osjetljivi. Naravno da ih trebamo učiti, odgajati, ali koliko je god moguće kroz igru i razgovor.

Oni imaju faze odrastanja u kojima će biti čas ovakvi, čas onakvi, ali to nije razlog za paniku. Moramo im pomoći da idu putem vlastitog ostvarenja. Neka probavaju aktivnosti koje ih privlače, neka mijenjaju, nije bitno. Važno je da u konačnici pronađu vlastiti put i osamostale se.

Nemamo pravo djeci naređivati koje ocjene trebaju imati. Ne možemo im mi reći što trebaju voljeti. Nemamo ih pravo omalovažavati niti im se rugati. To nije odgoj. Pokažite djeci da ih volite, da su vam važni i oni i njihova sreća, ne tucite ih, ne vičite na njih, za neke stvari treba čekati i bit će dobro.

Ono što mene brine su veliki apetiti roditelja, snažan utjecaj zaostale sredine i ego roditelja koji misle da djeca imaju pravo glasa tek s 18. Ako tek tada dobiju pravo glasa i sva prava koja su im bila uskraćena pri odrastanju, neće im biti do priče. Bolje rečeno neće im biti ni do čega.

Nama su djeca samo povjerena, ne smiju biti roblje stereotipa ni predrasuda, ne moraju biti rješenje naših kompleksa, nemamo im pravo nametati osjećaj krivnje ako traže i nađu svoj put koji mi nismo zacrtali. Sada je vrijeme priprema za školu. Znam da je teško sve potrebito osigurati, ali isto tako znam da je psihološka spremnost počesto u odnosu na materijalnu zapostavljena. Lijepa i poticajna riječ ništa ne košta, a zlata vrijedi. Darujte je svojoj djeci, darujte svojim učenicima, darujte kome god stignete.

Rene / SirokiBrijeg.info