Nikada kao ove godine na Uskrs,na najveći blagdan kršćana vjernici diljem svijeta nisu bili toliko tužni, isprazni, suspektni, amorfni, anemični, s dvojbenim mislima vjere u život, nadu, postojanje, radost, i pobjedu svijetla nad tamom koja se nadvila nad čovječanstvo, u obliku pandemije corona virusa ili COVID-a 19 kako mu određeni učenjaci, te stručnjaci medicinske struke dadoše ime.

Odista je tužno bilo gledati našeg vremešnoga preuzvišenog Papu Franju kako moli Sina Božjeg i Njegovu Majku Blaženu Djevicu Mariju za prestanak ove pošasti. Milijarde ljudi diljem svijeta pred malim ekranima je skrušeno u zajedničkoj molitvi sa Svetim Ocem molilo u toj nakani. Premda je jezivo,prazno i hladno izgledao Trg Svetog Petra u Rimu u vrijeme iščekivanja Uskrsa bez nazočnih vjernika,nekako se sama nametnula misao kako vjernici diljem svijeta nikada nisu bili bliži jedni drugima, zapravo bliži samome Bogu nego tih dana premda uskraćeni za nazočnost Svetim Euharistijama.

Taj nesretni, onako nazvani COVID-19 je ljude stjerao u kut, u njihove domove, dok su naše škole, poduzeća, ulice, trgovi, restorani, ugostiteljski objekti a poglavito sakralni objekti bili zatvoreni za ljude. Praznim prometnicama se rijetko mogao susresti automobil, osim vozila hitne, policije ili vatrogasaca koji su sredstvima za dezinfekciju prskali ulice.

Sve te scene su bile priličnije nekom SF filmu nego li našoj zbilji. Kao kruna blokade ljudi u njihovim svakodnevnim životima je bio nametnuti policijski sat u vremenskom periodu od 18,00 do 05,00 sati svakog narednog dana.

Dolaskom toplijih dana ljudi su počeli izlaziti u parkove i na trgove,a kasnije i u ugostiteljske objekte držeći distancu propisanu odlukama tzv. “kriznih stožera“ civilne zaštite. Kao standard,odnosno prateća pojava corona virusa na licima ljudi kao svojevrsna zaštita njihovog zdravlja pojavio se jedan „modni detalj“ koji obilježava ljude od početka tog virusa u obliku zaštitne maske koja je nadjačala čak i zaštitne rukavice koje su u početku pojave tog virusa išle u paketu. Taj tzv. “modni detalj“ su ljudima nametnuli tzv.“krizni stožeri“ civilne zaštite na području tzv. “regiona“ u koji htjeli ne htjeli osviješteni hrvatski domoljubi kreatori tog zla COVIDA-19 trpaju područje RH i BiH gdje većinski žive Hrvati.

Premda je kakvoća odnosno kvaliteta tzv. “kriznih stožera“ civilne zaštite od samog početka jako diskutabilna i upitna, ponad svega pitanje njegove ustavnosti i zakonitosti jer su sklepani mimo zakonodavne vlasti u prostoru tzv. “regiona“, oni su donosili odluke koje graniče sa zdravim razumom iole prosječna čovjeka, no taj krizni stožer je imao sve ovlasti i mogli su sve one koji krše njihove odredbe sankcionirati na razne načine što je vidljivo poglavito u Srbiji u proteklom periodu.

Mnogi umni ljudi, intelektualci, dr. znanosti, političari, akademici javni, kulturni i športski djelatnici diljem svijeta su ukazivali svojim javnim priopćenjima i proglasima na pogubnost posljedica COVIDA-19 koji je ljudima ovog svijeta nametnut kao najveće zlo, no kreatori tog svekolikog zla su putem mainstream medija na sve moguće načine prikazivali kako je taj virus nešto najstrašnije što je pogodilo ljude od srednjeg vijeka i pandemije kuge, te su sve udarne vijesti svih vodećih medija kao najvažnije vijesti dana stavljale taj virus.

Dolaskom ljeta i priljevom sve većeg broja turista u RH naglo se povećao broj tzv.“zareženih osoba“u RH i tzv. “regionu“. Iako je broj tzv. “zaraženih osoba“ znatno veći na dnevnoj bazi od one početne faze u vrijeme Uskrsa ti isti tzv. “krizni stožeri“ ne uvode tzv. “lockdown“ kao u početku te pandemije pa se stoga opravdano postavljaju slijedeća pitanja:

1.Zašto se sada ponovo ne uvodi „lockdown“ u mnogim mjestima u kojima je broj zaraženih desetine puta veći nego u vrijeme Uskrsa?

2.Jesu li članovi tzv. “kriznog stožera“ sada pametniji ili oprezniji nego li u početku pandemije te ne uvode tu mjeru potpune izolacije gradova i država, čime direktno priznaju kako su prvim lockdownom pogriješili odnosno načinili nekoliko kaznenih dijela, te povrijedili mnoge zakonske odredbe te odredbe Ustava svojih država za što bi trebali odgovarati?

3.Zašto nitko od članova tih kriznih stožera ne iznese podatke o tome kako je smrtnost od posljedica COVIDA-19 tek 0,001 % dok je oporavak u procentu 99,99% što je znatno iznad prosjeka smrtnosti od obične gripe a na što opravdano ukazuju mnogi stručnjaci medicinske struke diljem svijeta?

4.Zašto nitko od prozvanih ne iznosi podatke o tome koja je dobna granica umrlih, odnosno koliko je stvarno ljudi direktno umrlo od posljedica COVIDA-19 na pojedinom području, jer postoji opravdana sumnja kako se u istu vreću umrlih od COVIDA-19 trpaju umrli od mnogih drugih smrtonosnih bolesti, na što su ukazali mnogi zastupnici u Parlamentima diljem svijeta?

5.Zar svi nisu zamijetili kako sva dnevna izvješća tzv. “hrvatskog stožera“ civilne zaštite počinju s brojem novo zaraženih osoba dok je broj umrlih neznatan od njih 2 do 3 dnevno i to sve mahom starije osobe, rođene 1926. ili 1931. godine, a to se nikada u povijesti hrvatskog naroda javno nije iznosilo kada je harala obična gripa u znatno gorem epidemiološkom obliku?

6.Zar nije znakovito iznošenje podataka kako je u RH na dnevnoj bazi zaraženo cca 188 osoba dok ih je izliječenih cca 280???? Tko je ovdje lud???

7.Zašto se konačno ne iznose podaci koliko se dnevno u svijetu ubije djece putem abortusa, koliko ih umre od gladi, koliko ih umre od određenih vrsta bolesti, koliko ih izvrši suicid ili koliko ih ne dnevnoj bazi bude ubijeno, ili poginulo u prometnim nezgodama, jer će se zacijelo doći do znatno drugačijih podataka koji će objelodaniti kako se od posljedica COVIDA-19 umire u znatno manjem procentu na dnevnoj bazi od bilo koje druge bolesti ili okolnosti, a ovdje se ljudi zbog benignog i bezopasnog virusa promatranog u kontekstu drugih bolesti, oboljenja i smrtnosti zatvaraju i zaključavaju, čime se nanosi nesaglediva šteta po mentalno i fizičko zdravlje ljudi, naše djece te nanosi nesaglediva šteta gospodarstvu mnogih država čije ćemo posljedice svi još dugo osjećati?

8.Što je konačno COVID-19? Da li je to virus ili projekt?

Milijun pitanja i pod pitanja se nameće čovjeku koji ne želi biti zarobljenik i talac nekog projekta kojemu se ne zna tvorac i kreator a ipak kojemu se naslućuje cilj. Novi svjetski poredak je projekt kojim upravljaju sile tame i zla koje planiraju porobiti ovaj svijet, a to ne mogu dok mu ne zarobe dušu. Jer dok je duša slobodna oni su nemoćni.

Bez obzira na mjere koje ti tvorci zla svakodnevno pokreću, te zarobljavaju ljude tjelesno, držeći ih među četiri zida, mučeći našu djecu namećući im virtualni on line svijet u kojemu oni plove kao posada bez kormilara, bez empatije i senzibiliteta za bližnjega, za prijatelja, gdje ne drže ni do sebe samoga, otuđeni u svom ispraznom ideologiziranom imaginarnom svijetu, bez druženja i razmjene osjećaja i riječi, koji ne rađa dobrim već lošim plodovima, nikada neće uspjeti u svom naumu,premda nam zatvaraju naše škole, naša svetišta i naše crkve, koje diljem zapadnih europeiziranih država pretvaraju u skladišta, ugostiteljske objekte, magacine što nikako nije zamisao našeg Nebeskog Oca i Njegovog Sina Jedinorođenca. Neće uspjeti jer u vjeri je naša nada, naš spas i naše utočište kao zadnja stanica našeg spasenja koju smo dužni braniti svim raspoloživim zakonskim pa čak i nezakonskim sredstvima. Stoga su uzalud napori tih sotonskih svirača koji vode kolo u ovom novom svijetu odjenutom u ruho kulture smrti i neke nove različite civilizacije koja različitost tretira drugačije od Našeg Milosrdnog Oca.

Koliko smo se puta zapitali zašto COVID-19, zašto potresi tako učestali, zašto poplave? Pitali smo se dosta puta: “pa zar može biti išta gore od napasti koja svakodnevno pogađa Zagreb od pojave corona virusa? Isto smo se tako zapitali:“ ta zar smo toliko Bogu zgriješili da u tako kratkom vremenskom odmaku na nas On koji vlada svim na ovom svijetu izlije toliki gnjev?

Konačno pitali smo se, barem neki od nas: “pa zar smo svi ovo zaslužili? Ima li među nama barem nekih koji bi trebali ostati pošteđeni u svemu ovome“?

Vjernici ne bi trebali sebi i drugima postavljati takva pitanja. Jer vjernim Božjim ovčicama nitko ništa ne može. Ni kavez, ni žica, ni bodlja, ni ubod vakcine, ucjena, prijetnja, glad, žeđ, potištenost,tuga, očaj a ni nespokoj. S njima je uvijek i zauvijek do svršetka svijeta Onaj koji ih neizmjerno ljubi. Onaj koji vlada našim dušama koje nisu na prodaju jer su Njegovo vlasništvo. Oni koji pak pokušaju trgovati s dušama neće vidjeti svijetla Oca Nebeskog, i ne piše im se dobro a takvih se dosta namnožilo premda im je u svaku žilicu krvi na tijelu udahnut dah života a ne smrti koju zagovaraju i propagiraju.

Stoga se ne bojmo jeseni a ni zime, tame, sunca, mjeseca ili pak polumjeseca, gdje ovi koji vode kolo već prije nego li nastupe ta vremena nagovješćuju još crnje dane za ljude ovog svijeta kako bi pripremili teren za neki još crnji i užasniji scenarij u vidu nekog novog lockdowna u kojemu planiraju utjerati ljude kao ovce zaboravljajući pri tome kako te male neznatne ali vjerne Božje ovčice imaju svog nebeskog pastira kojih ih vodi kroz pustinju u obećanu zemlju i na tom putu ih nitko ne može spratiti u torove niti im stati na put jer su sa svojim pastirom svi njihovi putovi prohodni bili i biti će zauvijek. A to što se nekima čini drugačije je njihov problem. Vjerojatno su zaboravili kako završavaju oni koji im stanu na put. Ne jednom već milijune puta do sada.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info