LJUBUŠKI – Samo u vukojebini i okruženju socijalnog besmisla, ljudske i moralne bijede, gradski su kuloari prešutjeli prijetnje Nevenka Barbarića, prvog “pijetla” HDZ BiH, upućene vijećnici Mariji Herceg zbog njenog aktivnog i promišljenog rada u općinskom vijeću.
Vijećnica Herceg nikada nije uputila uvrijedljive riječi prema bilo kome, ali, uvijek pripremljena za konstruktivnu raspravu, postala je, kao mlada i obrazovana djevojka, trn u oku neotesanim dizačima ruku, načelniku i visoko emancipiranom predsjedniku vijeća Tihomiru Kvesiću, u ovom trenutku uspješno etabliranom u obrazovnoj eliti lokalne stranke nakon trogodišnjeg studija u gradu kisele vode i pogačica.
HDZ je stranka koja ima predsjednice, majke, kraljice i ravnateljice, ali nijedna od njih se nije usprotivila grubom nastupu Nevenka Barbarića, izrečenom poput nekadašnjih patrijahalnih i brkatih glava kuća, koji su znali žene šamarima dovoditi u red. Prođe i Dan žena, lome se koplja u javnoj raspravi o nasilju nad ženama i općenito obespravljenim, ali naše vedete ne nađoše snage, ni motiva podići glas protiv lokalnih siledžija.
Predsjednik OV, prvi među jednakima, perspektivni zaštitnik lika i djela našeg lokalnog šerifa, u stilu isljednika glumi lošeg pandura i maltretira govornike, osobito vijećnicu Herceg. Očito nije u školi sve, pa bila ona i (ki)seljačka. Jednostavno rečeno – Barba non facit filosofum! Budući da se u Ševa ne uči latinski, prevesti ćemo vam – Brada ne čini filozofa!.
Imaju li obraza?
Jedini metropolitičar, koji je reagirao na prijetnje, bio je oporbenjak Dobroslav Bukmir. Njegova reakcija je dodatno užarila obraz načelnika, koji, okruživši se nemuštim klimoglavncima i poltronima, neutemeljeno okuražen, nastoji uliti strah u kosti svima, a posebno samomislećim djevojkama, svijesnim svoga društvenog poslanja, koje ne žele šutjeti u ovoj poseljačenoj glibini okovanoj frapantnom ljudskom ohološću i moralnim ništavilom u borbi za sebe i svoje. Upravo zbog ovakve nepodnošljive i zagađene sredine ljudi, prije svega mladi, odlaze u tuđinu disati plućima ljudske slobode.
Načelnika Barbarića zbog ovog ispada bi trebalo biti sram. Kao i njegove kolege, a pogotovo kolegice, ako imaju imalo obraza. Iako je načelnik, nema pravo bez posljedica vrijeđati kritičare i neistomišljenike. Treba se naučiti kako nije moralna i ljudska uspravnica, niti može nervozu nepristojno prosipati po drugim osobama ili biti primjer stranačkim drugovima za isto nedolično ponašanje.
Načelniče, minutica…
Upravo je takav stil djelovanja prenio, kao matricu, na predsjednika Kvesića i nekoliko mladih političara, koji se za govornicom u vijećnici bahate i ponižavaju. Nepodnošljivo snishodljivi prema načelniku, kojemu tepaju, što im, vjerojatno, kao muškarcima, teško pada, pa ravnotežu testoterona moraju vratiti na fizički najslabijem.
To nije politička borba, to nije politička evolucija, već seljakluk, koji je trenutačno na snazi, nadjačavši kršćanske regule ljudskih, pa i političkih odnosa.
