Velebni rezultati bh. elita u vidu potpunog izostanka investicija izvana, odljeva mozgova, nepotizma i korupcije kao da im nisu bili dovoljni pa su one koji ovdje ostaju za novu godini počastili su većim cijenama goriva, a vrlo skoro i svim drugim poskupljenjima, pa da se slučajno ne bi o tome razgovaralo ili se ljudi pobunili, najlakše je pozivati na ratove
MOSTAR – Bosna i Hercegovina se iz godine u godinu kako u moralnom, tako u političko-društvenom smislu sve više srozava u ambis jer i u 2018. godini političke elite koriste oprobane recepte cinične politike – priču o odlascima, malim plaćama i mirovinama, rapidnom poskupljenju goriva zamagljuju sijanjem straha od drugih i pozivanjima na rat. Nažalost, iako je nesretni rat u BiH okončan 1995., u zemlji ogrezloj u korupciji i nepotizmu i europskom prvaku po nezaposlenosti i siromaštvu uz pozive na rat i navodnu obranu nacionalnih interesa narodi se zbijaju u “nacionalne torove” i trpe sve što im ovi serviraju. Još je samo preostalo da (kvazi)političari izravno pozovu narod da pase travu ako nema što jesti jer bolje i to nego, ne dao Bog, sjesti i nešto se pokušati dogovoriti. U međuvremenu postajemo sprdnja za svakog tko iz inozemstva iole poznaje bh. prilike, investitora iz vana nikada i nije bilo, desetine, ako ne i stotine tisuća bh. građana bježe iz zemlje… Kako ni to našim elitama nije dovoljno, one koji ovdje ostaju za novu godinu počastili su većim cijenama goriva, i to do 30 feninga po litri, što će već u ožujku rezultirati i svim drugim poskupljenjima. E da se slučajno ne bi o tome razgovaralo ili se ljudi pobunili, najlakše je pozivati na ratove.
Korupcijske smicalice
Iako bi se dobar dio naših političara u normalnoj, demokratskoj i pravoj zemlji politikom mogao baviti samo na strategijskim video igricama, i takvima im je itekako jasno da bilo kakvo spominjanje nestabilnosti i sukoba, a kamoli ratova, znači da će tu zemlju investitori zaobilaziti u širokom luku. Istini za volju, nisu ni do sada dolazili, ali s ovakvom retorikom u BiH, neće ni u bližoj budućnosti. Kako nas vide u normalnim demokratskim društvima svjedoči sve više tekstova i priloga u najeminentnijim svjetskim medijima o BiH.
– Prošle godine je prema procjenama 40 tisuća ljudi iselilo, u protekle četiri godine ukupno 150 tisuća. U BiH je od 2000. na desetine tisuća radnih mjesta otpalo. Većina industrijskih poduzeća je uništena korupcijskim smicalicama u procesu privatizacije. Pristojno plaćenih poslova ima samo u državnoj službi ili u poduzećima koja ovise o politici. (…) Još uvijek politikom vladaju oni krugovi koji su se za vrijeme rata u BiH obogatili i postali moćni. Vođe tadašnjih ratnih protivnika uz pomoć straha od povratka nasilja 90-ih godina igraju ciničnu političku igru, ovako nas vide Švicarci. Ili će možda naši velebni premijeri i ministri kazati da ovakve priče poturaju depresivni ljudi, jer eto nitko ništa ne zna i nema nikakvih podataka do njih samih. Tako i posljednjih dana gotovo svi predstavnici vlasti tvrde kako je povećanje trošarina u biti veliki plus za sve građane (bilo je čak i reakcija tipa da će to poboljšati demografsku sliku zemlje, za što i ne treba poseban komentar) ali oni to ne vide pa eto zbog toga imaju političare da im objasne. S obzirom kako je izborna godina, još samo nedostaju pozivi tipa – izaberite nas da vam i u budućnosti možemo objašnjavati što je dobro, a što ne.
Bježanje iz zemlje
Kako ovu zemlju vide vlastiti građani najbolje se vidi iz podataka da je državu u posljednje četiri godine napustilo više od 150 tisuća građana. Nepotizam, korupciju i nezaposlenost te politička nestabilnost iz ove zemlje tjeraju sve više i više ljudi, a sve ono što rade političari može stati pod slogan – ostavite nadu vi koji ostajete u BiH. Tako je i iz Ministarstva civilnih poslova BiH za Fenu potvrđeno kako se bh. državljanstva odreklo ukupno 77.958 osoba, a u 2017. to je učinilo 4.365 osoba. Do 2000. odricanje od bh. državljanstva zatražilo je tek 85 osoba, dakle ljudi su u najgora vremena rata i poraća ostajali i borili se, a sada idu. Najčešće se odricanje vršilo radi stjecanja državljanstva u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Norveškoj, Danskoj, Češkoj, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, a Danska je u međuvremenu donijela novi zakon po kojem ne traži odricanje. Sporazum o dvojnom državljanstvu BiH ima sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom. Naravno, dobar dio bh. političara negira iseljavanje pa smo imali podatke kako se u četiri godine iz zemlje iselilo tek desetak tisuća ljudi.
Matematika i statistika u našoj zemlji ionako nisu egzaktne znanosti, nego se tumači kako komu odgovara pa možemo se poslužiti samo Disraelijevom rečenicom kako postoje tri vrste laži – laž, besramna laž i statistika. Da ne budemo previše strogi prema naših elitama, treba navesti kako ljudi uistinu imaju i svoje talente – talent kako od gotovog napraviti veresiju, kako lažima i obmanama “mazati” oči međunarodnoj zajednici i vlastitim narodima, kako u politiku ući bez da su išta postigli u životu, a izaći kao milijunaši, kako se zadužiti da bi namirili sebe i “partijske poslušnike”, a sve na račun građana itd. I tako, nema veze što nemate posao, što vam djeca idu trbuhom za kruhom, što kopate po kontejnerima, što radite za mizerne plaće ili ih ne primate mjesecima, što dug države raste, što smo prvi u svijetu po izgradnji “virtualnih infrastrukturnih objekata”… sada bi, prema bh. političarima, još trebali u rat. Poznata je rečenica Marije Antoanete “ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače”, a u današnjoj BiH sudeći prema retorici političari bi rekli “ako nemaju kruha, nek’ jedu metke”. Ostaje samo nada da oni koji ostaju u ovom igrokazu od države neće nasjesti na takve priče i da se situacija neće dodatno radikalizirati.
Ovoj zemlji i napaćenim i osiromašenim narodima i građanima dosta je ratova i sukoba, žele mir, stabilnost, pošteno plaćeno radno mjesto koje će dobiti sposobnošću a ne preko “partijske knjižice”, nekorumpirano pravosuđe, pravedne i jasne zakone, dobro obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštita. Nažalost, dok god ne dođemo u situaciju da nam se političari i dužnosnice voze javnim prijevozom, poput onih u Švicarskoj i Austriji, i da ih obični građani i ne poznaju, a ne da idu u kolonama “bijesnih” automobila te su u zemlji najpoznatije javne ličnosti poput glazbenih i sportskih zvijezda u drugim zemljama, napretka neće biti jer su odavno postali samo sebi svrha.
Dragan Bradvica / Dnevni list
