Poskupilo gorivo. Nije gorivo poskupjelo, i dalje će neki nadolijevati za 20 a neki za 50 maraka. Rijetko tko će si priuštiti pun rezervoar a ima ih čije “tankove” svakako pune svi porezni obveznici zajedno. Onda takvi sa službenim vozilima i službenim gorivom putuju autocestama koliko ih ima i koje će opet građani graditi iz vlastitog džepa i idu na sastanke na kojima se donose odluke koje uzrokuju poskupljenja a o povećanju standarda se govori malo ili nimalo pošto se za povećanje standarda građana treba izboriti. Treba biti pametan da bi do toga došlo.
Poskupila hrana. Nije ni hrana poskupjela. Jedni jedu kupus a drugi meso pa zajedno svi mi jedemo sarmu. Prikladno jelo pogotovo za ovo doba godine. Ne samo da je je zima već su i blagdani. A paradoksalno je da u nekim siromašnijim zemljama vlada pretilost jer ljudi zapravo jedu ono što imaju pri ruci. Najlakše je nekako „natući” se kruha a znamo da kruh deblja odnosno žitarice koje nisu integralne su izmišljene za ljude seljake, kao kupus s kobasicom u Irskoj ili Škotskoj za vrijeme siromaštva u tim zemljama prije 150 godina. Tako je i u Hercegovini bio običaj da seljak težak namaže na veliku šnitu kruha masti, to pošećeri i pojede. Zatim ide kopati do užine, kakve god. Dakle, poskupljenje hrane će nam smanjiti unos kvalitetnijih namirnica. Ali živjet ćemo asketski. Vraćamo se kruhu i masti te težačkom kopanju i sadnji duhana jer su i cigarete poskupjele.
Nisu poskupile ni cigarete. Odnosno, Bog dao da kutija marlbora bude 30 maraka. Možda se tada vrati vrijeme kada će seljak od zemlje moći ponovno nešto zaraditi. Raditi, kopati i saditi, gledati u nebo i moliti kišu bez grada, a država će mu otimati jer je prodaja duhana na ovaj način koji uzima sve više maha, nelegalna. No, nije seljak izgubio rat nikada. Bitke je gubio ali rat nije pa neće ni sada.
Sve je otišlo prema gore odnosno cijene svega rastu osim jedne stvari. Smanjuju se vrijednosti političkih dionica na burzi vođenja države, rada, sposobnosti i poštenja. Kako to znamo? Pa, evo ovako. Nemojmo gledati postotke izlaznosti na izborima već gledajmo grubu i stvarnu brojku ljudi koji su glasali na posljednjim trima izborima, 2012., 2014. i 2016. Sačekajte i slijedeće izbore vi koji budete živi i saznajte brojku glasača na njima. Od izbora do izbora je sve manje glasača jer je sve manje ljudi u državi ali i manje onih koji se, osim što su ostali ovdje, ikako odluče izići na izbore.
U jednom lokalnom razgovoru se moglo čuti na Novu godinu kako je za ovaj doček bilo nikada manje vatrometa i ne samo to, kada je otkucala ponoć, ljudi su ispaliti što su imali i vratili se u kuće. Razloge tomu pronašli su lokalni analitičari u manjku novca za vatromet koji je postao glupost a ne senzacija, kao i manjku ljudi odnosno, sve je više praznih kuća.
I manjak sredstava koje predstavljaju luksuz i manjak ljudi koji žive na ovim prostorima su uzrokovani istim i već navedenim problemima. I iseljavanje i mortalitet imaju slične povode ali iste uzroke. Povodi su u često latentnom i podsvjesnom psihološkom strahu od gubitka životne sigurnosti u skoroj budućnosti koja dovodi do mijenjanja sredine i manjka zainteresiranosti za stvaranje obitelji. Tzv. strah od života. A uzroci su istinski uvjeti koji predočeni zorno svjedoče da je uistinu većini bolje odavde otići. Odnosno, onima koji moraju ići trbuhom za kruhom ako ne mogu prehraniti obitelj te onima kojima se da ići u potragu za nečim boljim, iako su svjesni da pripadaju uzročnicima tih stanja, i iseljavanje i mortalitet predstavljaju tek pojmove kojima se poigravaju političari i vjerski vjerodostojnici jer da ozbiljno misle raditi na ostanku ovdje i na natalitetnoj politici, radili bi.
Nakon svega dolazimo do zaključka da će također pojeftiniti autobusne karte u jednom smjeru.
Marko Čuljak / Dnevno.ba