Ponovno se otvara slučaj “Čović – Lijanović”!

Uvažena je žalba Financijske policije Federacije BiH na oslobađajuću presudu u spektakularnoj sudskoj trakavici u predmetu ‘Čović-Lijanović’ iz svibnja 2012. godine te bi se uskoro moglo očekivati i službeno potvrđivanje optužnice, piše Dnevni list.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH uskoro bi se ponovno mogao naći na optuženičkoj klupi i to zajedno sa braćom Ivanković Lijanović, Jozom, Mladenom, Jerkom i Slavom. Naime, prema pouzdanim izvorima iz Županijskog tužiteljstva Sarajevo, uvažena je žalba Financijske policije Federacije BiH na oslobađajuću presudu u spektakularnoj sudskoj trakavici u predmetu ‘Čović-Lijanovići’ iz svibnja 2012. godine te bi se uskoro moglo očekivati i službeno potvrđivanje optužnice.

Potvrđivanje optužnice za Čovića i braću Lijanović u ovom predmetu vjerojatno će ponovno obuhvatiti i aktualnog potpredsjednika Ustavnog suda BiH Matu Tadića, kao i profesora Zdravka Lučića.

Za kaznena djela za koja se optužuje predviđena je kazna zatvora viša od pet godina, a nije isključeno uhićenje i pritvaranje za vrijeme trajanja sudskog procesa.

13 paketa opširne dokumentacije

Već dugo vremena nagađa se o ponovnom podizanju optužnice u slučaju ‘Čović-Lijanović’, a Dnevni list doznaje da su i pojedini ministri iz reda HDZ-a vršili suptilan pritisak na Tužiteljstvo da se predmet ne obnovi. Famozni nestanak dokaza, originalnih dokumenata koji navodno dokazuju krivicu Čovića i ostalih, kako su misteriozno nestali, tako su sada misteriozno i pronađeni. Neke informacije govore da se radi o čak 13 paketa opširne dokumentacije.

Ovo je ujedno jedan od ‘najdugotrajnijih’ sudskih procesa u BiH i to protiv prvog čovjeka najjače stranke u BiH s hrvatskim predznakom. Također, ponovno aktiviranje optužnice za Dragana Čovića će svakako biti ‘Deja Vu’ – već viđeno’.

Naime, Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH 2. ožujka 2005. godine podnio je na potvrđivanje Sudu BiH optužnicu protiv sedam osumnjičenih Joze Ivankovića Lijanovića, braće Mladena, Jerke, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića i Zdravka Lučića zbog poslovanja tvrtki u vlasništvu Lijanovića.

Scenarij se ponavlja

Samog Čovića se teretilo za tri kaznena djela: zlouporabu položaja ili ovlasti, nesavjestan rad u službi i supočinjenje u davanju dara i drugih oblika koristi.

Optužen je da je tražio i primao darove od braće Lijanović, a zauzvrat im pomogao nezakonitim vršenjem svojih službenih dužnosti. Točnije, da je kao tadašnji ministar financija F BiH Carinskoj upravi nezakonito izdao obvezujući akt o carinskim tarifama proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća pristojba te tako prema optužnici, braći Lijanović, odnosno, tvrtki “Lijanovići” i Mesnoj industriji “Lijanovići”, omogućio izbjegavanje plaćanja prelevmana na strojno iskošeno pileće i pureće meso, te kožice te da je proračun F BiH oštećen za 1,9 milijuna KM.

Ova optužnica za Čovića je došla baš u vrijeme njegovog mandata kao člana Predsjedništva BiH, a epilog je bila njegova ekspresna smjena s dužnosti od strane tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna. Ovaj engleski lord svoj postupak pravdao je da Čoviću, zbog optužnice za zlouporabu položaja i ovlasti, ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti te da se istom potkopava funkcioniranje Ureda Predsjedništva BiH.

Stoga će ponovno podizanje optužnice za Čovića biti pravi ‘Deja-Vu’, već viđena situacija. No, pitanje je kako će na istu reagirati aktualni visoki predsjednik Valentin Inzko – hoće li postupiti kao Ashdown ili će istu ignorirati.

Pronađeni nestali dokumenti

Ovaj predmet od samog početka javnosti je priskrbio mnoga iznenađenja. Prvostupanjsko vijeće Suda BiH prvobitno je, 2006. godine, Čovića osudio na 5 godina zatvora, potom je on uhićen i pritvoren. Nakon žalbe njegove obrane i hipotekarnog jamstva od 3,1 milijuna u nekretninama njegovih najbližih suradnika i prijatelja, pušten je da se brani sa slobode.

Godinu dana kasnije Sud BiH je ukinuo presudu, a ostalim optuženim oslobađajuća presuda postala je pravomoćna. Sud BiH se proglasio nenadležnim, predmet je ustupljen Županijskom sudu Sarajevo. Pred ovim sudom optužnica je podignuta 2000. godine, a Čović je u 2012. godine oslobođen krivnje.

U ovom slučaju veliku prašinu podigle su informacije o nestanku pojedinih, originalnih dokumenta iz tužiteljskog spisa u ovom predmetu, što je uvelike doprinijelo konačnoj odluci i oslobađajućoj presudi.

Naime, kako je svojedobno pisao Centar za istraživačko novinarstvo, Tužiteljstvo Sarajevske županije u lipnju 2000. godine utvrdilo je da nedostaje 40 originalnih dokumenata, između ostalog i onih koji se tiču bivše Carinske uprave Federacije BiH (FBiH), Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kao i zapisnika o saslušanju optuženih i svjedoka. Dio dokumenata se nalazio samo u kopijama koje sudovi u BiH ne priznaju kao dokaz.

Tadašnja glavna tužiteljica Nives Kanevčev izjavila je da je dobila “vruć krumpir” te da nedostaju “ključni dokazi”, dok je tadašnji glavni državni tužitelj Milorad Barašin tvrdio da nije riječ o važnim dokumentima, već o, navodno, “neka tri dokumenta iz carine koje je lako ponovo naći, ako netko želi da ih se pronađe”.

Čini se da je u slučaju ‘Čović-Lijanović’, netko želio pronaći ključne dokaze protiv prvog čovjeka HDZ-a BiH i člana Predsjedništva BiH.

Politički rivali zajedno na optuženičkoj klupi

Jedna od najvećih zanimljivosti ovog slučaja je i dobra suradnja braće Lijanović sa Draganom Čovićem prije nego što su se isti odlučili baciti u političke vode i osnovati multietničku političku opciju – Narodnu stranku radom za boljitak. Od trenutka njihovog političkog aktiviranja oni su postali međusobni politički rivali, a sam Čović bio je predmet oštrih kritika od strane Lijanovića.

Dnevni list