Vlada Zapadnohercegovačke županije i resorna ministarstva obrazovanja i financija oglušili su se na pozive za nastavak pregovora koje im je 31. siječnja i 9. veljače uputio Nezavisni sindikat uposlenih u srednjim školama Zapadnohercegovačke županije kao i na štrajk upozorenja održan 16. veljače pa ovime najavljujemo drugi po redu štrajk upozorenja koji će se održati 24. veljače 2017. godine četvrti (4.) školski sat u obje smjene u svim srednjim školama Zapadnohercegovačke županije.
Razlozi za štrajk su isti:
nepotpisivanje Kolektivnog ugovora;
neisplata obveza po tužbama;
nedonošenje Pravilnika o zapošljavanju i Pravilnika o tehnološkom višku;
nedonošenje Zakona o srednjem školstvu;
kašnjenje u isplati honorara;
Prijedlog Zakona o MIO;
nezakonit obračun toplog obroka za mjesec siječanj 2017. godine.
Ministrica Mikulić je, komentirajući štrajk upozorenja u prilogu Naše TV, izjavila kako Sindikat obmanjuje javnost kada tvrdi kako Vlada ne odgovara na naše pozive i da je postignut zadovoljavajući kontinuitet u pregovorima, da je većina stavki u Kolektivnom ugovoru dogovorena i da njihovu zakonsku utemeljenost, eto, još jedanput treba provjeriti radna skupina koju su za tu potrebu osnovali. Napominjemo da je radna skupina oformljena još početkom 2016., održana su tri izuzetno jalova sastanka, a sam premijer ih je na sastanku sa Sindikatima, održanom 2.9.2016., nazvao neučinkovitima, da će biti raspušteni i da od tog trenutka pregovaramo direktno s njim te ministrom Kraljevićem i ministricom Mikulić.
Upravo zato ćemo javnost upoznati s istinom! Na potrebu potpisivanja novog Kolektivnog ugovora upozoravamo od listopada 2015., od Vlade smo po tom pitanju tražili sastanke: u 2015. godini – 8.10., 30.10., 17.11., 9.12., 11.12.; u 2016. godini – 18.1., 1.2., 22.2., 15.4., 20.4., 23.5., 17.6., 22.6., 29.8., 20.9., 29.9., 6.10., 21.10.; u 2017. godini – 31.1.; 9.2.; 17.2. Sastanci s predstavnicima Vlade održani su: 7.12.2105., 25.5.2016., 5.7.2016., 11.7.2016., 2.9.2016., 12.10.2016., 8.11.2016. Radna skupina pregovarala je sa Sindikatima: 3.2.2016., 5.5.2016., 31.5.2016. Od 21 poziva upućenog Vladi, sastanci su u godinu dana i pet mjeseci održani sedam puta. Za sastanak održan 7.12.2015. morali smo moljakati tri puta i čekati 60 dana, a rekorder je svakako sastanak održan 25.5.2016. – tražili smo ga osam puta i čekali pet mjeseci i 14 dana! Na sastanak u 2017. godini čekamo od 8.11.2016., kada je premijer Ćosić ustvrdio kako će Kolektivni ugovor biti potpisan do kraja godine. Premijeru, najnoviji broj Narodnih novina ŽZH otkrio je kako ste „pregovarajući“ sa Sindikatima držali figu u džepu, obmanjivali ste nas slatkorječivošću i obećanjima, kupovali vrijeme i potpuno je jasno kakav će nam Kolektivni ugovor ponuditi vaša radna skupina. Unaprijed hvala, ali NE!
Od 31.1.2017., kada smo najavili da ćemo sustavno organizirati štrajk upozorenja, ministrica Mikulić nam se nije obratila niti jednom riječju, što i nije čudno jer je njezin komentar u telefonskom razgovoru sredinom siječnja bio: „Samo vi štrajkajte…“ Hoćemo, ministrice i ministri, štrajkat ćemo, ali ne šutke i nećemo biti usamljeni.
Pridružile su nam se kolegice i kolege iz osnovnih škola te policija, zahvaljujemo im na podršci. Njihova podrška, budite sigurni, nije jednokratna i ishitrena, nego je izraz nagomilanog nezadovoljstva zbog nepravde koja se godinama čini proračunskim korisnicima i na čijim se leđima prebijaju sumnjive financijske transakcije. Uskratili ste nam, pardon – vaši prethodnici u bivšim Vladama (tako se pravdate), život dostojan čovjeka, želite da plaćamo dugove koje nismo napravili i tražite još isključivo našega odricanja. Sugeriramo vam da sjednete u svoje nove biserno bijele automobile za koje nas niste pitali možete li ih kupiti i sjednice Vlade održavate u školama, policijskim postajama, u domovima korisnika socijalne pomoći i umirovljenika, u domovima malih obrtnika, radnika na gradilištima, benzinskim crpkama, radnica u trgovačkim centrima, u domovima obitelji s troje i više djece… Pitajte vlasnike malih trgovina ili kafića mogu li samo jedan mjesec ne platiti porezne i druge obveze, ne prijaviti radnike, a da im inspekcija ne zatvori radnju uz visoku kaznu. Oni to naravno ne mogu, ali neki drugi, bliži vama, mogu.
Čemu se nadate? Da će ljudi i dalje iseljavati, čime će biti smanjen broj nezadovoljnih? Ministrice Mikulić, jeste li od škola tražili podatke koliko je djece ispisano u protekle dvije godine i koliko je škola pred zatvaranjem? Premijeru, ministri, zastupnici, vijećnici, što mislite koliko je vremena potrebno da naše nezadovoljstvo preraste u opće nezadovoljstvo? Što mislite koliko dugo će ovaj narod šutjeti? Zar niste primijetili kako se broj komentatora koji kritiziraju sindikalne poteze smanjio?
NSUSŠ ZHŽ
