Rođena pred sam rat, koji mi je ukrao djetinjstvo, ali bez obzira na sve naučena sam da cijenim ljude po njihovoj vrijednosti dobroti. To čini čovjeka, a ne njegovo bogatstvo, nacionalnost i vjera. Ali sam shvatila koliko god volim i cijenim ljude da moja država ne brine o ljudima. Teško pada da ne dobiješ bolju ocjenu jer nisi “nečiji” a to te boli.

Ti si ipak dijete. Ali eto…. Tako da i u životu dođe želja za “većim” školovanjem. Ali…. Otac te ne može financirati ipak imaš starijeg brata na fakultetu, a otac stariji kov, ti ćeš se udati, imati djecu… Ali eto… Brat završi fakultet, čak i žena njegova ima fakultet. Ali eto…. I dalje si ničiji! Čak i on sa fakultetom. Posla nema za određene. Tako da ja sam trenutno mama stroga, al pravedna. Nije sve ružičasto, ali koliko mogu usađivam prave vrijednosti. Ali eto…. Je li pametno u ovakvom “vaktu?” I da djeca su najveće blago, a ja imam pravo bogatstvo. Živi, zdravi, odlični.

Moja djeca se nemaju hvaliti dobrim mobitelima, biciklima, niti svako ima svoju sobu, ali to razumiju. Ali… Šta je sudbina sad su i oni teret svojim vršnjacima i zbog takvih-kakvih mobitela, jer nemaju kucni internet, ne prate određene igrice, youtube-re.. Tko pati od toga neka slobodno izvoli!

Da, imamo kredit kao i svi i borimo se do idućeg mjeseca kad ćemo odredit dali ćemo tenisice, gumu za bicikla, nešto u frižider. Ali Bogu hvala nemaš pravo ni na dječji pa šta reći. Tokom ovog online školovanja plaće bi podigla učiteljima jer kao majka koja ne radi, a stalno je sa djecom vidim neke stvari. Uvidjela sam da učitelji ne samo školuju nego i odgajaju tu djecu, a ne u mom slučaju, nego u slučaju druge djece koje sam vidjela kao “promatrač”. Mislim da djeci trebate usađivat vrijednosti kao što su odlaganje smeća, ako nemaš gdje odložiti, ponesi doma u smeće. I nek istraže riječ “bonton” nije na odmet!

Da se vratim malo na temu, da online škola. Sve 5, ali kako netko može dobit sredstva poput tableta? Aaaaa a bilo je ih sigurno koji su imali pa im malo. Ono preko ruke. Moj kompjuter se neda upalit, Bogu hvala šta možeš. Ali ljudi pitate se zašto ljudi odlaze.

Meni nikad nitko nije pitao kako živim imam li? ! Znate li koliko je takvih ljudi? Dokad lopovluk, dokad osude, vrednovanja po nebitnom? Dali će ostat para na paru uš na fukaru. Ako sam ja uš, a skuplja mi se jad ko čir. Samo što ne pukne. Dali će moja djeca koja dosad su odlična biti uspješnija jednoj Njemačkoj, Norveškoj i sl. Kako će imati ljubavi prema svojoj zemlji u kojoj je sve “veza” od upisa u srednju pa nadalje…. I kakvi nas ljudi vode ako su “veza” il “kupljena diploma” Nije narod glup, svatko ima svoju granicu. Svatko želi prvo sebi bolje.

Ima nas koji smo htjeli i fakultet a nismo mogli. I dok dajemo iznimno kvalitetne i uspješne ljude svijetu. U nas vode ljudi koje na pozicije stave ponekad i nekvalitetne ljude. Jer ruku na srce ima nas koji možemo skoro svakodnevno čut da je “uvalio” svoga a budala ne zna ništa radit. Odnemaže. Velika riječ.

 Dali je vrijeme da se “Odnemaže u svemu u BiH?”

Čitateljica portala SirokiBrijeg.info
(podaci poznati uredništvu portala)