POSUŠJE – Književnik i publicist Ivica Karamatić, 3. lipnja 2016., u Općinskoj vijećnici u Posušju, održao je predavanje „Veliki doprinos isusovaca hrvatskoj kulturi i znanosti“.

Nakon općeg prikaza povijesti Družbe Isusove, na planetarnoj te napose hrvatskoj razini, predavač Karamatić poglavito se osvrnuo na dva najznačajnija hrvatska isusovca: Bartola Kašića i Ruđera Boškovića.

Bartol Kašić (1575.-1650) bio je utemeljitelj hrvatskog jezikovlja 1599. kao autor Hrvatsko-talijanskog rječnika, prvi je naš znameniti pjesnik, osim Biblije preveo je Rimski obrednik, napisao je prvu hrvatsku tragediju Venefrida te prvu našu autobiografiju. Uz najvažnija djela Hrvatsko-talijanski rječnik i Prvu hrvatsku gramatiku, Kašićeva druga napisana djela su: Konverzacijski priručnik, hrvatski pravopis pod naslovom Nauk za dobro pisati, prepjev Pjesni duhovne, asketsko djelo Način od meditacioni, Zrcalo duhovno, Povijest Loreta, Životopis Sv. Cecilije, Život Sv. Ignacija, Perivoj od djevstva, Zrcalo nauka kršćanskoga, Život Sv. Franceska Severia te djelo Život Gospodina našega Isukrsta i život Pričiste Bogorodice Divice Marije. Osim na rodnom Pagu, Kašić je plodnim stvaralaštvom obilježeni život proveo u Zadru, Loretu, Dubrovniku, u misijama preko Drine i najviše u Rimu, gdje je i umro 28. prosinca 1850. godine.

Drugi još poznatiji hrvatski isusovac Ruđer Bošković plodno je djelovao kao hrvatski svećenik, isusovac, matematičar, fizičar, znanstvenik, filozof, astronom, geodet, konstruktor naprava, hidrotehničar, statičar, književnik, arheolog i diplomat. Ruđer Bošković rodio se 18. svibnja 1711. u Dubrovniku, a umro je 13. veljače 1787. u Milanu. S 14. godina napustio je Dubrovnik i otišao u Rim studirati i proučavati retoriku, filozofiju, metafiziku, logiku, fiziku i etiku, a na temelju Aristotelova učenja proučavao je matematiku i astronomiju. Kao profesor predavao je astronomiju, optiku, filozofiju i matematiku u Rimu, Paviji i Milanu. Poduzimao je diplomatska, studijska i znanstvena putovanja po Italiji i drugim europskim državama. Poslije ukinuća isusovaca 1773. uzeo je francusko državljanstvo i u Parizu obnašao visoku dužnost optičkog upravitelja francuske ratne mornarice. U prirodnoj filozofiji, astronomiji i optici bio je najutjecajniji njutnovac na Apeninskom poluotoku. Od napisanih djela koja su ga učinila slavnim valja podvući: Teoriju prirodne filozofije iz 1758, O živim silama, O svjetlosti te djelo O pomrčinama Sunca i Mjeseca. Sve četiri knjige odnose se na optiku i astronomiju. Bošković je zaslužan za izradbu izvorne teorije sila, zastupao je relativnost ljudske spoznaje te razvio posebno učenje o prostoru i vremenu. Ostvario je značajne znanstvene dosege u sintetskoj geometriji, o matematičkim temeljima te izradio razne optičke, astronomske i geodetske naprave. Obavio je mnoge hidrotehničke i statičke ekspertize, primjerice kupole bazilike sv. Petra u Rimu, izmjerio je merdijanski luk te izradio zemljovid Papinske države. Vrijedne rezultate postigao je u astronomiji, geofizici, glazbi, neurologiji i arheologiji, pisao je pjesme i putopise, a često je bio na raspolaganju u diplomatskim poslovima rodnoj Dubrovačkoj Republici.

Općina Posušje