Blaž Kraljević rođen je 1947. u Lisicama pokraj Ljubuškog. U ranoj mladosti odlazi na privremeni rad, prvo u Njemačku, a potom u Australiju. Za vrijeme rada u Australiji bio je angažiran u raznim političkim organizacijama hrvatskih iseljenika kao što su Hrvatsko revolucionarno bratstvo, Hrvatsko narodno vijeće, a 1977. učlanjuje se u Hrvatsku republikansku stranku.
Australske vlasti su mu zbog njegovog političkog djelovanja odbijale dati državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. Kraljević u Cannberi 1980. osniva Hrvatski informativni centar s ciljem informiranja australskih medija i diplomatskih predstavnika o hrvatskoj borbi za slobodu. U proljeće 1990., netom prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio u Hrvatsku i postao član HSP-a. U stranci je imenovan pročelnikom HSP-ovog ureda za promidžbu. Zahvaljujući australskim Hrvatima uspješno je organizirao nabavu oružja te u listopadu 1990. upućuje prvu pošiljku oružja HSP-a u Ljubuški, čime započinje formiranje Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Hercegovini. Na dan 15.12.1990. imenovan je zapovjednikom Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu.
Politika HOS-a i HSP-a bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini te protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No, glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane (HVO) je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u Hrvatsku vojsku (HV). Kraljević je takve zamisli odbacivao; on je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a i Armije BiH, jer nije vjerovao vodstvu Hrvatske zajednice (HZ) Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, sastavljenim od bivših rukovoditelja Komunističke partije. Kraljević, stoga, nije priznavao Bobana kao predsjednika HZ Herceg-Bosne.
Nakon sastanka Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu i njihovog dogovora o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je potom imenovan generalom Armije BiH-a i članom Glavnog stožera Armije BiH.
Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Boban je pozvao Kraljevića na sastanak u Mostar 9.8.1992. Na tom sastanku Boban je zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi “balijski izdajnici, koji će Hrvatima zabiti nož u leđa”, što je Kraljević decidirano odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Kraljević je s osam pripadnika HOS-a (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u postavljenu zasjedu tzv. Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe HVO-a, u kojoj su Kraljević i osmorica pripadnika pratnje ubijeni.
Kraljević je sahranjen 13.8.1992. Načelnik Ratnog stožera HOS-a postao je potom Ante Prkačin, koji je neovlašteno potpisao sporazum s vodstvom HVO-a o pristupanju HOS-a u sastav HVO-a. Između bosansko-hercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio je krvavi sukob, koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su bili uhićeni, ali im nikada nije bilo suđeno…
Prema nekim izvorima, pjesma Marka Perkovića Thompsona, “Bijeli golubovi” govori o ubojstvu Blaža Kraljevića i njegovih suboraca. Stihovi pjesme “Pomoli se, onda dalje kreni / Na ovom su mjestu pali golubovi bijeli / S ognjem pakla tu su se sreli / Ostala su polomljena krila / A bili su za dom spremni” imaju duboku emotivnu poruku i vrlo je moguće da govore upravo o Kraljeviću i njegovim suborcima.
Riječi Blaža Kraljevića do danas se pamte i često citiraju:
”Nemojte dozvoliti da Vas bilo tko razoruža ili Vas natjera da skinete oznake HOS-a. HOS je hrvatska vojska, i nikakve grupe, koje kradom bez oznaka švrljaju okolo ili bilo tko, pogotovo ne oni kojima Hrvatska nije do Drine, neće nam krojiti nikakve zakone. Tko digne ruku na HOS ili HOS-ovca, bit će strogo kažnjen. Kome ne odgovara hrvatski grb ili program HOS-a i HSP-a mi mu ne možemo pomoći, mi radimo ono što odgovara Hrvatima, a ne nekakvim grupama senilnog vođe.”
