Svibanj je mjesec svjesnosti o celijakiji, autoimunoj bolesti tankog crijeva koja nastaje kao posljedica imunološkog odgovora na gluten. Može biti veoma opasna ako se ne otkrije na vrijeme, a zabrinjavajuće je to što zna proći i do i nekoliko godina kako bi se došlo do točne dijagnoze.

Samo oni koji se bore s ovom bolešću znaju koliko je, zapravo, podmukla, a ujedno iziskuje i visoke novčane troškove, budući da oboljeli moraju konzumirati bezglutenske namirnice, piše Dnevni list.

Podrška celijakičarima je gotovo izostala, a da se ništa konkretno nije promijenilo ni u Udruzi oboljelih od celijakije i osoba s invaliditetom „Kruh“, o kojoj smo pisali prije nekoliko godina, a koja djeluje na području Zapadnohercegovačke županije, potvrdila nam je predsjednica Ivana Vučić.

Donacije

„Godišnje imamo po jednu donaciju od ljubuškog i širokobriješkog gradonačelnika te za Božić od tvrtke Džajić Commerce. Nažalost, ako uzmemo u obzir to da je u Udruzi 31 član te da moramo izdvajati značajna sredstva za hranu koja ne sadrži gluten, primorani smo tražiti pomoć i na drugim mjestima“, kazala je Vučić.

Uputila je, ovom prigodom, zahvalu na međusobnom potpomaganju i razumijevanju Tatjani Kosak, predsjednici Udruge „Utjeha“ iz Širokog Brijega koja skrbi o osobama s posebnim potrebama.

Zavod za zdravstveno osiguranje Zapadnohercegovačke županije, kako nam je Vučić kroz razgovor rekla, sufinancira troškove u mjesečnom iznosu od 75 maraka za one do 18 godina starosti, kao i za studente, najdulje do navršene 27. godine.

„Postavlja se pitanje – kako funkcioniraju oni koji su izuzeti od ove pomoći, a takvih slučajeva imamo podosta. Primjerice, u našoj županiji imamo nekoliko obitelji u kojima je po čak četvero celijakičara, a skoro svi imaju preko 18 godina. Praktički, prepušteni su sami sebi “, navela je Vučić.

Skupa hrana

Primjerice, oboljeli za kilogram bezglutenskog brašna izdvajaju oko 10 KM, za tjesteninu 6, dok jaffa keks košta, ne biste vjerovali, čak 7 KM.

„Treba znati da je celijakija doživotna bolest i da korištenje samo određenih namirnica može vam osigurati normalan život. U protivnom, posljedice mogu biti i po život kobne“, naglasila je naša sugovornica, čiji je sin celijakičar, a na dijagnozu je čekao dugih 8 godina.

Celijakija, nažalost, pogađa sve dobne skupine, a kod djece može uzrokovati i smetnje u razvoju. Važno je, stoga, na vrijeme uočiti simptome kao što su gubitak težine, bolovi i nadutost u trbuhu, mučnina, gubitak teka…, ali i što više podizati svijest o ovoj bolesti kod šire javnosti, a o kojoj se premalo govori i zna.

Antonela Marinović Musa / Dnevni.ba