FOTO: Domagoj Ledić

Kada smo se prvi put čuli i otvorili temu našeg razgovora u povodu svršetka njegovog radnog vijeka i odlaska u mirovinu, prof. dr. Mladen Kvesić se ustručavao pristati na razgovor smatrajući kako nema što posebno reći ili napisati. Posebice jer je i odlazak u mirovinu gotovo svakodnevna stvar pa ni njegovo umirovljenje nije neki poseban razlog.

Međutim, u njegovom slučaju odlazak u mirovinu sa sobom vuče brojne konotacije. Nakon završetka osnovnoškolskog i gimnazijskog obrazovanja u rodnom Širokom Brijegu 1972., Mladen je Kvesić među prvima, posebice u vremenima kada je bilo neobično upisati taj studij, upisao studij Fizičke kulture u Zagrebu i 1977. završio i stekao zvanje profesora tjelesne i zdravstvene kulture te zvanje trenera nogometa.

Odgojna strana sporta

Cijeli radni vijek Mladena Kvesića vezan je za školstvo i sport, odnosno onu najljepšu stranu sporta – odgojnu. Poseban je naglasak uvijek stavljao na odgoj kroz sportske aktivnosti, a i svi predmeti koje je predavao na fakultetu bili su vezani za to. U njegovim životnim pogledima, prema tome, odgojna je dimenzija uvijek prevladavala nad onom dimenzijom koja je vezana za profesionalni sport.

”Profesionalni sport ima i dobrih i loših strana. Uvijek kažem kako je to medalja s dvije strane. Na jednoj strani su odlične i stimulirajuće strane sporta, a na drugoj enormni napori kojima su sportaši izloženi, neredi, kladioničarske afere, problemi s navijačima, izljevi šovinizma i nacionalizma na sportskim borilištima, itd..”, ističe Mladen Kvesić u razgovoru za Bljesak.info i objašnjava koje su prednosti amaterskog bavljanja sportom.

”U amaterskom, rekreativnom sportu, odnosno u tjelovježbi također imaju dvije strane, ali obje su dobre. Idealno je i preporučljivo bavljenje nekom rekreativnom aktivnošću. U takvim aktivnostima odgojne stvari poput upornosti, socijalizacije, dosljednosti i poštivanja određenih pravila dolaze do izražaja i to je zapravo preslika stvarnog života“, objašnjava.

Iako je kao mladić i sam maštao postati nogometašem, odlaskom na studij u Zagreb dao je prednost obrazovanju i tome ostao dosljedan do kraja svoga radnog vijeka. U NK Široki Brijeg (NK Mladost, nap. a) prošao je sve uzrasne kategorije, od početnika do seniorske momčadi za koju je debitirao sa 17 godina. U prvoj se momčadi ustalio kao maturant, a onda je uslijedila prekretnica u kojoj je prednost dao studiju fizičke kulture.

Tadašnja uprava kluba pokušala je odgovoriti od odlaska u Zagreb ponudivši mu upis na neki od tadašnjih fakulteta u Mostaru. No, Mladen se nije dao razuvjeriti, preselio je u Zagreb i počeo igrati za NK Zagrebački plavi (preteča NK Zagreb, nap. a.). Međutim, kada je njegova nova momčad trebala na pripreme, iste su se poklopile s fakultetskim obvezama i ponovno je morao birati kojim će putem krenuti.

”Iako sam trebao s momčadi i trenerom Mirkom Kokotovićem otići na pripreme, prednost sam dao terenskoj nastavi na studiju i tako zapravo nako 20-godišnjak završio svoju igračku karijeru. Dakle, na ovom osobnom iskustvu često mladim ljudima pokušavam skrenuti pozornost kako je škola ipak na prvom mjestu. Lako se prevariti sa 16-17 godina i misliti kako si spreman za veliku sportsku scenu, a vrijeme pokaže drukčije. Naime, uvijek sam znao reći, ako su izvanserijski talenti, sigurno će pronaći put do profesionalne karijere i uspjeha”, naglašava Mladen Kvesić uz tvrdnju kako je slične probleme imao i sa sinom koji je želio postati profesionalni nogometaš.

Inicijator brojnih sportskih aktivnosti

Po povratku sa studija iz Zagreba jedno je vrijeme predavao u školama u Posušju i Imotskom, a onda se i definitivno vratio u rodni Široki Brijeg 1984. Iste je godine počeo raditi kao pomoćni trener Dragi Zovki – Đidi u prvoj momčadi ondašnje Mladosti, kasnije NK Široki Brijeg i tamo obnašajući niz dužnosti ostao do 1995. kada je otvorio privatnu školu nogometa.

”Ta privatna škola nogometa bila je vjerojatno prva takva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Dakle, neposredno nakon Domovinskog rata, iza razdoblja u kojem djeca po nekoliko godina nisu izlazila iz kuće, odlučio sam se na takav korak. To je bila jedna novina koja je imala itekako dobar odjek. Treniralo je preko 200 djece svih uzrasta”, ističe ovaj sportski djelatnik i objašnjava kako je zapravo ta privatna škola bila preteča današnjih univerzalnih sportskih škola koje su odličan poligon za usmjeravanje djece u sport.

Mladen Kvesić svojim aktivnostima utabanao je put i prvim malonogometnim turnirima u Širokom Brijegu i Hercegovini. Naime, nekadašnja SN Revija iz Zagreba organizirala je malonogometne turnire (1984.-1990.) po većim središtima bivše Jugoslavije, a zahvaljujući Mladenu Kvesiću i legendarnom novinaru Darku Tironiju na toj karti našao se i mali Široki Brijeg.

”Najbolje malonogometne momčadi iz cijele bivše države dolazile su nastupati (Tange-Lange, Mostarske kiše, momčadi iz Zagreba, Splita, Karlovca, Ljubljane, Sarajeva, Zenice, Beograda, Podgorice….). Igrao se vrhunski mali nogomet. U tom razdoblju ozbiljne se počelo ulagati i uređivati igralište osnovne škole u Klancu. Znalo je po 3-4 tisuće ljudi dolaziti na te trodnevne turnire koji su sigurno bili preteča današnjim kvalitetnim turnirima koji se organiziraju u Širokom Brijegu i okolici”, smatra Mladen Kvesić.

Kao nekadašnji djelatnik i pomoćnik ministra za sport u Ministarstvu obrazovanja, kulture i sporta Županije Zapadnohercegovačke idejni je začetnik Županijskih igara učenika osnovnih i srednjih škola u ovoj županiji. Prve su igre održane u Ljubuškom prije točno 20 godina, a ideja za njihovih održavanjem i više je nego plemenita.

”Smatrao sam kako većinu sredstava treba usmjeriti prema školama ili manjim sredinama za rekreciju građana. Kako je takva inicijativa teško pronalazila plodno tlo u financijskim planovima, onda sam došao na ideju jednom godišnje napraviti natjecanje na kojem će sudjelovati učenici iz svih škola. Domaćinu natjecanja bi morali opremiti sportske terene, popraviti igrališta ili postaviti asvalt na ista, a onda bi nakon toga sva sportska oprema ostajala u tom gradu i bila raspoređena prema manjim sredinama. To je bio jedan neizravan način financijske pomoći”, naglasio je umirovljeni sveučilišni profesor u razgovoru za Bljesak.info.

Zaslužan za pokretanje studija kineziologije u Mostaru

Kako brojni poslovi na organizaciji i provođenju sportskih aktivnosti u Širokom Brijegu nisu prošli nezapaženo na domaćem terenu svjedoči i posebno priznanje koje je Sportski savez Grada Širokog Brijega Mladenu Kvesiću dodijelio 2018. godine za dugogodišnji izniman doprinos u razvoju i promicanju širokobriješkog sporta.

”Najteže je uspjeti u sredini u kojoj živiš i radiš. Zato mogu reći da sam, uz niz drugih priznanja koje sam dobio, najviše ponosan na to priznanje jer sam ga dobio od svojih sugrađana, odnosno u svom dvorištu”, ponosno ističe Mladen Kvesić koji se umirovio u zvanju izvanrednog profesora iza kojega je nekoliko knjiga napisanih za potrebe studenata i preko 30 autorskih i koautorskih znanstvenih i stručnih radova.

U godinama kada se govorilo o potrebi pokretanja studija kineziologije u Mostaru i njegovim pokretanjem obogaćivanja ponude Sveučilišta u Mostaru, Mladen Kvesić je postavljen za predsjednika povjerenstva za osnivanje studija koje je trebalo sačiniti elaborat opravdanosti i napraviti početne korake.

”U početku sam, moram priznati, bio dosta skeptičan, ponajviše zbog nedostatka stručnog kadra. Ipak, ustrajno smo radili i čekali prve rezultate uz svesrednu podršku tadašnjeg dekana prof. dr. Šimuna Muse i bivše rektorice prof. dr. Ljerke Ostojić koji su dali ogromni doprinos. Godine 2005. upisali smo prvu generaciju, a ogromnu pomoć dali su nam studiji iz Zagreba i Splita”, ističe naš sugovornik koji je bio i pročelnik studija u dva mandata kao i prodekan na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

”Nekako sam strepio sve dok nije prvi student diplomirao. Bila je to moja sugrađanka i danas profesorica, kolegica Ivana Kujundžić-Lujan (ex. Musa). Tada sam znao kako smo uspjeli. Danas su uvjeti neusporedivo bolji, imamo dosta svog domaćeg kadra, a fakultet svoje veliko opravdanje ima i u činjenici kako postoji mnogo prostora za rad svršenog kadra, ne samo u školama, nego općenito u sportu”, dodao je Kvesić.

Naš sugovornik najveći problem današnjice vidi u velikom broju nestručnog kadra koji radi u sportu i školstvu općenito, pri čemu posebice misli na pedagoško-psihološki dio u kojem je važna odgojna uloga trenera i učitelja.

”Uvijek sam govorio svojim studentima i to volim ponoviti. Nemojte svoje diplome nositi ispred sebe u životu i govoriti kako ste profesor, pravnik, trener, ekonomist itd., nego je na neki način sakrijte iza leđa i neka ljudi po vašem radu i ponašanju prepoznaju tko se vi. Biti profesor ili doktor znanosti nije samo napisati neki rad, to se treba opravdati svojim ponašanjem i svojim radom. Dakle, svakom izgovorenom riječju pred djetetom učitelj i trener trebaju opravdati svoje zvanje i ulogu pedagoga. Djeci su učitelji i treneri uzori, svi pamtimo naše prve trenere ili učitelje. Danas su trener i učitelj jednako važne osobe kao i roditelji”, zaključio je profesor Mladen Kvesić.

Ivan Kraljević / Bljesak.info