Nikolina Čolak: Nije li sramota da sam za svoje podvige nagrađena od drugih zemalja i gradova, samo od svog grada nisam?

Širokobriješka cheerleadersica Nikolina Čolak dugi niz godina donosim medalje za Široki Brijeg i jedna od uspješnijih sportašica u tom gradu.

No izgleda po njenom priopćenju kojeg je objavila preko svoje facebook stranice to nije dovoljan dokaz kako bi bila izabrana kao sportašica godine, što je bivala svo dosadašnje vrijeme u kontinuitetu zakidana. “Nije li sramota da sam za svoje podvige nagrađena od drugih zemalja i gradova, samo od svoga grada nisam?” – napominje Nikolina preko svog priopćenja u kojem proziva na ne regularnost samog izbora sportaša i sportašica grada Širokog Brijega.

Ovom prilikom prenosimo njeno priopćenje objavljeno 30.siječnja.2018. godine:

“U životu nisam imala poziva kao jutros, počevši od novinara, sportskih djelatnika, rodbine pa i podrške iz dijaspore. Iskreno kad sam legla sinoć u krevet ni slutila nisam da se sprema ovo što se danas dogodilo.

Nakon što sam od početnog šoka došla sebi i poredala neke stvari u glavi evo ovdje ću Vam iznijeti svoje mišljenje i ovo će biti jedino što ću više ikad izjaviti za izbor političkog vica godine. Već dugi niz godina donosim medalje za Široki Brijeg i nominirana sam kako za sportašicu godine tako i za trenera godine. Nekoliko godina za redom sam bila i jedina nominirana sportašica čak ni tada proglašena nisam.

Zašto je to tako?

Nikolina Čolak nema tatu i mamu političare, Nikolina Čolak nema u cijeloj rodbini ni jednog ministra. Nikolina Čolak je sve uspjehe stekla sama bez političke pozadine. Nikolina Čolak je netko tko aktivan u politici nije.

Zašto?

Ne zato što imam nešto protiv nekoga, već zato što se želim baviti sportom, da me zanima politika upisala bih političke znanosti ne cheerleading. Jedva stižem pohvatati sve obaveze sa klubom, tako da mi politika nije ni na kraj pameti. Iz godine u godinu sportašicama godine proglašavaju se cure za koje nitko živ nije čuo do izbora, a bome ni nakon njega. Ovaj cirkus koji se desio na komisiji ove godine na kojoj nisam prisustvovala, već me svi živi zovu i pitaju kako se osjećam ovo je sramota koja nije od danas već ima nekoliko godina.

Naravno ove godine je puno jača sramota jer je sad cheerleading Olimpijski sport i upravo moj tim seniora jedina je ženska ekipa iz Širokog Brijega koja je uzela medalju u 2017. godini i to zlatnu i nije izabrana za ekipu godine. Već u 2017. godini se znalo da smo jedini i logično svi su nas očekivali pa ovima u medijima ništa jasno nije i zovu mene jer znaju ljudi da smo jedini o kome su pisali, a ja ne znam bili plakala ili se smijala.

Pritisak političara iz karate kluba da izbor sportaša godine pretvore u izbor karatiste godine već nekoliko godina prave šprdnju od ovog izbora, a ovi u sportskom savezu iz njima znanih razloga na sve šute.

Naravno svaka čast njima na rezultatima, al nije karate jedini sport u Širokom Brijegu, a bome niti je najtrofejniji. Što se tiče trenera godine svađali se klubovi međusobno tko će biti proglašen, samo se mi svađali niskim nismo jer za ocjenjivanje nismo ni znali kada će biti. Ta titula je tek vic godine jer ako se itko od trenera najviše zadržao u Širokom Brijegu to sam ja, ako je itko donio ovoliko medalja za Široki to sam ja, a uporno se proglašavaju ljudi koji jednu godinu bljesnu i nestanu ili oni čiji su klubovi upravo te godine pokrenuti.

Nije li sramota da sam za svoje podvige nagrađena od drugih zemalja i gradova, samo od svog grada nisam? Jeli čekate da me posmrtno nagradite? Na kraju svega mogu samo reći i Nikolina je nečije dijete, bez obzira što moji roditelji nisu u politici to ne znači da sam manje vrijedna. Voljeli me ili ne činjenica je jedna da sam puno toga dala za Široki Brijeg i bilo bi fer bar sa te strane da me se podrži.

Hvala svima koji ste me nazvali danas i poslali poruku, jer se brzinom munje ovo proširilo danas, pa sam čak nekoliko poziva dobila i iz dijaspore od ljudi koji su me pitali dali mi djeci fali što da doniraju. Ne bojte se Nikolina je borac, odustat neću zbog izbora političkog vica godine i dalje ću Vas bar jednom godišnje obradovati medaljom, ako išta za dušu meni i narodu.”