Krizni stožer ŽZH svjestan svoje nemoći manipulira javnosti, i umjesto gradske i općinske inspekcije koju su prozvali kako su korumpirani gdje jednima dozvoljavaju neke stvari, drugima ih brane, odlučuju postaviti sviju županijsku inspekciju kako bi odradila posao, ali korumpirani faktor njihova rada teško je ukloniti, jer su i oni “dio kotača” kojeg je stvorila i upravlja ta ekipa iz “Kriznog”.

Od svoje nemoći odlučili su angažirati i Tužiteljstvo ŽZH kako bi im pripomogli, ali takvoj ekipi više nitko ne može pomoći! Upali su u “govna koja su sami zasrali” ali otkazi i odlasci s funkcija im uopće ne padaju na pamet jer nema ih tko smijeniti, a sami sebe sigurno neće sve dok narod šuti i kao “jadnici” gledaju njihovu dvoličnost, gdje mnogi javno se boje reći kako ti isti “jadnici” ih plaćaju iz svog džepa da se upravo tako ponašaju!

Portal SirokiBrijeg.info, donosi Vam nikad otpjevana pjesma o korumpiranom inspektoru ŽZH koji je poželio biti “narodni heroj” ali ostao je samo “sirovina” na papiru:

Prije nego krenete pjesmu čitati, upaliti instrumental kako bi bilje “uronili” u same riječi stihova nikad otpjevane pjesme o “bivšem” korumpiranom inspektoru ŽZH:

Bila je noć, strašna gužva, nečiji svatovi
oko mene i kroz dim cigareta
imao sam osjećaj da me gazda gleda
Jer sam medijska meta

Ljudi su plesali, u sebe sigurni
a ja pazio na svoje mjesto
takav pogled ispod obrva
ne pokazuje često

Iz straha sam zastao,
pamet se odmah s glavom rastala
kao da je nikad nisam ni imao
kao mito što ne valja
ja više ne znam što je bilo
tko je od one dvojice sviro
uz nalog za pretres sve sam diro

Od tada lud sam za poslom
(lud sam za njegovim pogledom)
kad pogledom to učini
od tada više nikoga ne vidim
pa ni sebe

Al’ zatvarat ću svadbene salone ja
s čašom tuge u rukama
i sa društvom koje i ne poznajem

Odbolovat ću to ja
znaš kako čvrsto na nogama
ali nikad iz vida ispuštati taj pogled ispod obrva

Više ga nisam nikad vidio,
a kamo li često
al’ kao aureol u onom salonu
svijetli ono mjesto
s kog me je on nišanio
pogledom lako, sigurno
nišanio, još lakše ranio

Od tada lud sam za njim
pogledom vučjim
od tada više mito ne vidim
al’ naročito sebe

Al’ zatvarat ću svadbene salone ja
s čašom tuge u rukama
i sa društvom koje i ne poznajem

Odbolovati ću to ja
znaš kako čvrsto na nogama
ali nikad iz vida ispuštat taj pogled ispod obrva

Mili Marušić / SirokiBrijeg.info