Vođa SNSD-a Milorad Dodik nedavno je ostavio na cjedilu svog dugogodišnjeg prijatelja i partnera Dragana Čovića i u kritičnom trenutku se priklonio šefu SDA Bakiru Izetbegoviću.
S njim je bilateralno zgotovio aranžman oko izbora ravnatelja SIPA-e Darka Ćuluma i RAK-a Draška Milinovića.
Za tu je Izetbegovićevu uslugu Dodik uzvratio presudnom potporom Selmi Cikotiću u Vijeću ministara i Zastupničkom domu Parlamenta BiH da zasjedne u fotelji državnog ministra sigurnosti. Kako se HDZ BiH žestoko protivio Cikotićevom ustoličenju, makar je čudnovato što se oko toga sandžaklije koji je ‘okrvavio’ ruke u ratu u Bugojnu, nije uopće očitovao Dragan Čović, jasno je da je Dodik prvi izdao prijatelja i vjernog političkog partnera iz Mostara.
Dodik se zadovoljio
Stožernik nije poznat kao prznica koja po medijima blati rivale i ispoljava ljutinu. Međutim, silno je uvrijeđen i razočaran što ga je Milorad Dodik ostavio na ledini priklonivši se Bakiru Izetbegoviću darujući ruke za Selmu Cikotića. Radi li se o izolirajućem incidentu ili je voda između HDZ-a BiH i SNSD-a nepovratno onečišćena, pitanje je koje muči članstvo obje stranke, ali i radoznalo javno mnijenje.
Neupitno je da je Dodik zadovoljio svoje interese, što je pragma u politici, ali ostavio je ožiljak na odnose dvije najjače hrvatske i srpske stranke. Mora se podsjetiti i priznati kako je i stožernik znao ranije solirati u suprotnom pravcu od Dodika, primjerice oko potvrde rezultata popisa pučanstva i to je pravdao odmetnutim ponašanjem tadašnjeg ravnatelja državne Agencije za statistiku Velimira Jukića. Ali, ako je Dragan Čović uistinu bio protiv imenovanja Selme Cikotića, što je još uvijek enigma i u tom smislu nije uvjerljiva samo galama nekih zastupnika, onda je Dodik sa svojim SNSD-om možda zacrtao neki posve drugi pravac u odnosima sa stožernom hrvatskom strankom. U danima pred nama nije isključeno očekivati određeni politički revanš.
Dubinsko testiranje odnosa
Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik je u trenutcima euforije zbog dolaska Aleksandra Vučića u Banja luku potpalio domaću i regionalnu političku pozornicu povlačenjem paralele između Kosova i Republike Srpske i odcijepljenu manjeg ‘daytonskog’ entiteta. Iznenađujuća je bila reakcija Hrvatskog šefa diplomacije Grlić-Radmana.
Dodik se uz to usprotivio i odlasku potpredsjednika hrvatske Vlade, SDSS-ova Borisa Miloševića u Knin na obljetnicu ‘Oluje’ kazavši da bi to bilo nekorektno prema Srbima i srpskim žrtvama iz proteklog rata i istodobno dalo legitimitet hrvatskoj operaciji.
– Ako bilo koji Srbin ode tamo u ime srpske zajednice, onda on tome daje legitimitet. To je neprihvatljivo i mislim da se to neće dogoditi, rekao je Dodik.
Po njegovim riječima ‘Oluja’ simbolizira progon, egzodus, etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj. Kritizirao je i predstavnike hrvatskih vlasti koji očekuju da se predstavnik Srba pojavi u Kninu na ceremoniji obilježavanja vojno-redarstvene operacije ‘Oluje’ kojom su oslobođeni dijelovi Hrvatske pod okupacijom srpskih pobunjenika.
– Hrvatska poštuje i snažno podupire suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Nama su ideje o odcijepljenu RS-a potpuno neprihvatljive. Podržavamo dijalog Srbije i Kosova koji će voditi ka sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa pri čemu je ključno da rješenje do kojeg se dođe u dijalogu mora pridonositi stabilnosti u cijeloj regiji jugoistočne Europe, eksplicitno je razložio Hrvatski ministar vanjskih poslova.
Možda je presmjelo stavljati u kontekst verbalni komentar iz Zagreba sa zahlađenjem odnosa između Dodika i Čovića, međutim nije nikakva tajna da je stožernikovo dugogodišnje očijukanje sa čovjekom s američke ‘crne liste’, veliki balast za Hrvatsku koja zbog toga partnerstva često proguta knedlu od Zapada. Prigoda za dubinsko testiranje odnosa između HDZ-a BiH i SNSD-a stiže veoma brzo.
Na meniju između Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića stoji nekoliko strateških imenovanja, a presudne mogu biti ruke Dodikovih ministara i parlamentaraca.
