“Kada se radi o Balkanu, vrag obično nije u detaljima, već u propuštanju da se suoči sa očiglednim”, riječi su Edward P. Josepha kojima možda ponajbolje opisuju situaciju u postdaytonskoj Bosni i Hercegovini.
A očite su stvari kako u BiH žive tri konstitutivna naroda i žitelji, kako se mora uvažavati njihova volja, odnosno mora se naći balans između kolektivnog i individualnog, moraju biti u mogućnosti birati svoje predstavnike, mora u punom smislu zaživjeti pravda država, zdrava ekonomska politika i mnogo čega još.
Nažalost, naša stvarnost je mnogo drugačija. Ona je u biti nedavni sporazum koji su potpisale stranke pobjednice SNSD, SDA i HDZ BiH oko formiranja vlasti a koji bi se mogao opisati – mnogo buke ni za što. Od potpisivanja je prošlo nekoliko dana a nitko u ovoj zemlji (žitelji, nevladin sektor, druge političke stranke, međunarodne institucije…) ne znaju što on znači, na koji način će se stvari odvijati, u kojem smjeru će ići procesi. Ono što je još žalosnije, ne znaju niti sami potpisnici pa je dojam da se namjerno išlo što više “uviti” rečenice i kontekst, do te mjere da stvari postanu banalne, a onda neka svatko tumači što želi jer oni će ionako nastaviti po svome.
(Ne)sporazum
I dok su sva pitanja iz sporazuma više nego važna (Izborni zakon BiH, socio-ekonomska agenda…) u prvom planu su NATO i EU integracije. Zbog čitatelja još jednom treba doslovno citirati treću točku sporazuma.
– Nastaviti integracijske procese sukladno Ustavu i zakonima, usklađujući stavove i interese svih razina vlasti u BiH. Potvrditi opredjeljenje za unaprjeđenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH. Sve aktivnosti u ovom smislu provode se u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva za provođenje vanjske politike.
Povjerenstvo za NATO integracije BiH će surađivati sa svim relevantnim institucijama s ciljem realizacije odnosa sa NATO-om, uključujući izradu nacrta i planova, na bazi odluka Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH, navodi se.
Dakle, ukoliko iz ovog njihovi partneri i veleposlanstva u BiH ne znaju što to zapravo znači kako će znati narodi i žitelji? Zakoni, poslovnici i strategije predviđaju nastavak puta u NATO na način pune aktivacije Akcijskog plana za članstvo (MAP) i slanja u Bruxellesu Godišnjeg nacionalnog plana (ANP). Hoće li se to dogoditi? S druge strane, sve to je ionako daleko od članstva makar da svi u BiH žele ka NATO-u, pa znači li to da ćemo za sada slati ANP i čekati neka bolja vremena za daljnje korake? Ili uopće neće biti priče o slanju ANP nego će stvari biti kao do sada? Hoće li u tom slučaju predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić uopće dati svoj potpis za mandatara za sastav Vijeća ministara BiH? A on je i jučer najavio kako da će sjednica Predsjedništva BiH na kojoj bi trebao biti imenovan kandidat za predsjedatelja Vijeća ministra BiH biti zakazana čim budu poštovane sve proceduralne pretpostavke. Još jasnije – on neće glasovati za kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara BiH ukoliko ne bude odluke o dostavljanju ANP-a. Što će biti ukoliko Komšić uistinu blokira izbor Zorana Tegeltije?
Kako tumačiti stvari?
Na ova pitanja niti Bakir Izetbegović, lider SDA, niti Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH ali niti Milorad Dodik, prvi čovjek SNSD-a, ne daju jasne i precizne odgovore.
– Nemam pojma. Ništa nismo dogovarali o tome. Volio bih da i vi kao ozbiljan novinar pročitate sporazum, odnosno principe koje smo potpisali onako kako piše. Vuk Karadžić je rekao: “Čitaj kao što je napisano”, odgovorio je Dodik na pitanje “Nezavisnih novina” “Je li točna informacija, odnosno priča koja se u javnosti pojavila da će BiH poslati Godišnji plan za NATO, uključujući samo civilni aspekt, a ne i vojni, kao što stoji u planu koji je već sačinjen?”.
Izetbegović pak kaže da njegov član tri definira kako će vlast raditi po Ustavu, zakonima i relevantnim odlukama, prije svega Predsjedništva BiH.
– Članom tri sporazuma smo definirali kako će se raditi prema Ustavu i zakonu te ranijim odlukama Predsjedništva BiH i tu je stvar sasvim jasna. BiH je u MAP-u te smo kazali da će biti dostavljani planovi u Bruxelles. Dalje je sada na ostalima koji trebaju izraditi te planove. Mislim da će se trebati raditi kompromisi, trebat će se raditi reducirani planovi, prihvatljivi za sve strane, ali i za sam NATO. Svako dalje detaljiranje će zakovati stvari, kaže Izetbegović. Dodao je kako u sporazumu možda nije sve precizirao (??) istaknuvši kako nije do predsjednika stranka da detaljiziraju stvari.
Dakle, poprilično neodređeno, naročito ukoliko znamo da od Daytona do dan danas traje “zbrka” o slovu ili duhu tog sporazuma. Naime, Daytonski mirovni sporazuma službeno je potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. a mi do dan danas vodimo debate o duhu ili slovu sporazuma, pa što onda očekivati za ovaj od neki dan? U sporazumu stoji poštivanje zakona oko NATO integracija, ali isto tako stoji i poštivanje odluka svih razina vlasti, a Narodna skupština RS-a želi vojnu neutralnost. Dakle, što se treba prekršiti u ovom slučaju?
Nažalost, u bh. političkom životu sve se svodi na ovakve stvari – sporazumi, propisi i zakonu su pisati na način da ih može tumačiti svatko na svoj način, nema jasno definiranih stvari a još malje političke kulture da se propisa i zakona pridržava. Više je nego jasno da je zemlji potrebna vlast na osnovu rezultata izbora, kao u svakoj normalnoj, demokratskoj državi, kako se stvari ne danas, nego jučer trebaju početi mijenjati, uvažavati realnost BiH, ali ovakvim ponašanjem političkih stranaka sve to se sigurno neće dogoditi. Političke stranke se utrkuju koja će kojoj više napakostiti, drže samo svoju stvari kao da drugi i ne postoje, a sve nas je to dovelo do narodi i građani “svoje zablude plaćaju siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Europi”.
Dragan Bradvica / Dnevni list
