4.i 5.rujna 2017. u znaku su obilježavanja 100.obljetnice spašavanja djece od gladi. U godinama gladi fra Didak Buntić je od smrti spasio više od 12 000 djece iz BiH odvodeći ih u plodnu Slavoniju.

Kako bi otrgnula zaboravu jednu od najsvjetlijih epizoda u povijesti Hercegovine, Hercegovačka franjevačka provincija organizirala je u Mostaru prigodni program:

– 4.rujna koncert “100 tamburaša u povodu 100 obljetnice spašavanja djece od gladi” (ovaj koncert je središnji događaj višednevne Tamburaške rapsodije u Hercegovini koja će u Međugorju okupiti 100 tamburaša iz cijele Hrvatske pod dirigentskom palicom maestra Alana Bjelinskog)

– 5.rujna otvorenje Pučke kuhinje fra Didaka Buntića u Dompesu i

Svečana akademija u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.

O AKCIJI SPAŠAVANJA DJECE

«Narod ove župe Drinovačke kao i cijele Bekije danas se nalazi u skrajnosti. Kao u jesen kad lišće s gore pada tako i ovaj narod umire od gladi. Vas je gotovo narod u rasulu. Grozne su to muke.» Tako fra Srećko Škorput piše biskupu fra Alojziju Mišiću i provincijalu fra Davidu Nevistiću.

Najviše smrtnih slučajeva uzrokovanih glađu bilo je u župama Drinovci (74), Vinica (43), Ružići (28), Humac (25), Tihaljina (22), Gradnići (22), Međugorje (19), Rasno (18), Grude (14), Široki Brijeg (11), Klobuk (10), Mostar (9), Ljuti Dolac (8), Vitina (7), Mostarski Gradac (5), Gorica (4), Blagaj (3), Konjic (2) i Posušje (1). U tim župama ukupan broj je 325 osoba umrlih od gladi.

Upravo kada je izgledalo da će smrt od gladi poharati Hercegovinu diže se Mojsije svoga puka, Spasitelj sirotinje (kako su ga zvali) fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu, dolazi u Zagreb gdje traži i nalazi spas za svoj umirući narod. Tu pronalazi ljude široka srca, članove «Središnjeg zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika» u Zagrebu, Josipa Šilovića, Đure Barasičeka, Velimira Deželića, Petra Rogulje, Ivana Vereša, Eugena Sladovića.

Cijela Hrvatska, a posebno Slavonija i Srijem, otvaraju srca i vrata gladnoj bosansko-hercegovačkoj djeci.

Suprotstavljajući se svim svojim snagama toj surovoj sudbini jednog srca spomenuti velikani ali i državni činovnici, učitelji i učiteljice, župnici, građani i seljaci – svi oni započinju pisati jednu od najljepših epizoda u povijesti hrvatskog naroda, a možda i šire. Akcija je trajala od ljeta 1917. do 1919. godine. U tim godinama smrti od gladi otrgnuto je prema procjenama preko 17.000 djece. Samo iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je zbrinuto prema službenim podatcima 12.270 djece, od kojih se svojim kućama vratilo 9.451, a kod dobročinitelja ostalo 2.819 djece. Iz Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja na prehrani u Sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2.202 djece, iz Dalmacije 3.050 djece, a iz Slovenskog primorja 401 dijete.

S pravom se ovu akciju smatra jednim od najsvjetlijih događaja u ratovima i mržnjama protkanom dvadesetom stoljeću.

No, nakon akcije uslijedio je zaborav. «Ono što se dogodilo u akciji zbrinjavanja djece u najtežim ratnim uvjetima pustilo se zaboravu umjesto da se sjećanje njegovalo, obilježavalo, razvijalo.» (Mir Kolar)

Zaborav na akciju bio je poguban ne samo zbog prošlosti i onoga što se dogodilo nego još više zbog budućnosti i onoga što će uslijediti. «Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu ovu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u Sjevernoj i Istočnoj Hrvatskoj otvorio je svoja srca i vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovjesti. Kakva je šteta što ta suradnja, pomirenje u nevolji, nije iskorišteno u desetljeću pred Drugi svjetski rat za jačanje povjerenja i suradnje, nego je sve to zaboravljeno ili se nastojalo zaboraviti.»

Zato smo mi ovdje, poštovane dame i gospodo, da otrgnemo zaboravu djelo vrhunske plemenitosti – akciju spašavanja gladne djece u kojoj je hrvatski narod pokazao – naravno, ne samo tada – da ima veliko srce, da je spreman nadići sve granice i u svoje domove u teškim uvjetima primiti gladnu djecu ne samo svoje nego i drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti!

Tamburaška rapsodija u Hercegovini je događaj, odnosno niz događaja koji će se održati u Hercegovini početkom rujna ove godine. Organizator je Hrvatsko društvo tamburaških pedagoga (HDTP) u suradnji s Hercegovačkom franjevačkom provincijom, a domaćin ovog susreta je župa Međugorje.

Povod i ideja za ovakav događaj je povijesno simboličan; naime, ove 2017. godine obilježava se stota godišnjica od poznatog poduhvata hercegovačkog franjevca fra Didaka Buntića, koji je u Slavoniju vlakovima odveo tisuće djece iz Hercegovine kako bi ih spasio od gladi i suše, koja je u to teško vrijeme u sred vihora prvog svjetskog rata vladala u hercegovačkom kraju. U spomen na taj važan događaj iz naše neposredne povijesti, Hercegovačka franjevačka provincija je kroz cijelu tekuću godinu raznim kulturnim i drugim prigodnim manifestacijama u BiH i Hrvatskoj obilježavala ovu veliku obljetnicu, pa je tako i ovaj glazbeno–tamburaški susret dio toga obilježavanja.

Tamburaška rapsodija u Hercegovini je u stvari preslika događaja pod nazivom Baranjska rapsodija, koje se svake godine održava u Belom Manastiru u Baranji, u organizaciji HDTP, a radi se o tamburaškom kampu koji traje pet dana, u kojim se intenzivno radi s velikim orkestrom od oko 100 ponajboljih tamburaša i njihovih profesora iz cijele Hrvatske, zatim priređuju koncerti, a sve to pod dirigentskom palicom maestra Alana Bjelinskog. Jedini tamburaški orkestar iz BiH koji sudjeluje u cijelom ovom projektu je tamburaški orkestar Misericordia iz Šurmanaca, župa Međugorje, jer su oni aktivni članovi HDTP i sudjeluju u Baranjskoj rapsodiji, a sada će biti i u svojstvu domaćina.

Također, vokalni solisti će biti iz domaćih redova; uz veliki orkestar Tamburaške rapsodije u Hercegovini nastupit će veliki župni zbor Kraljice Mira iz Međugorja, zatim mezzosopranistica Monija Jarak, bariton Karlo Milićević, Marija Čolak, Darija Ramljak i Dražen Šego.

Centralni događaj bit će cjelovečernji tamburaški koncert u ponedjeljak, 4. rujna u velikoj dvorani hrvatskog doma Herceg-Stjepana Kosače u 20h, zatim svečana akademija 5. rujna u 19h također u Kosači, na kojoj će biti nazočna i predsjednica RH koja je i supokrovitelj ovoga događaja, a uz nju i drugi predstavnici izvršne vlasti i društva iz BiH i Hrvatske, a u sklopu ove akademije nešto ranije je planirano i otvaranje DOMPES-a (novoizgrađenog studentskog doma i pučke kuhinje) u Mostaru. I na koncu veliki tamburaški orkestar će u srijedu 6. rujna u suradnji sa župnim zborom u Međugorju svirati svečanu večernju misu na vanjskom oltaru.

Iz organizacijskog Odbora se nadaju da će ovom Tamburaškom rapsodijom u Hercegovini na jedan prigodan i nadasve simboličan način obilježiti onaj veliki poduhvat našega franjevca fra Didaka Buntića, ali i možda pokrenuti nove suradnje i događaje, pogotovu za tamburu i tamburašku glazbu, koja se danas tako dobro prihvaća i u Hercegovini. A naši stručni organizatori ovoga događaja uvjeravaju nas da gledano povijesno i znanstveno, tambura ovim putem ne dolazi u Hercegovinu, nego se vraća kući.

SirokiBrijeg.info