LJUBUŠKI – Mladen i Dušanka Grbavac su svom rodnom selu Grabu darovali spomenik u obliku dvije ploče iznad kojih se nalazi križ, a svečano je blagoslovljen na blagdan svetog Ivana Krstitelja. Na velebnom spomeniku ispisana su imena ubijenih i nestalih žrtava

Prvog i Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata.

Bračni par Grbavac koji zbog obaveza u Americi nije bio u mogućnosti doći na blagoslov spomenika, zatekli smo kraj spomen obilježja podignutog u čast, slavu i sjećanje na hrvatske ratne žrtve sela Graba te smo kroz razgovor s njima saznali što ih to potiče na pomoć rodnom kraju.

“Pričalo se o tome već dosta vremena s poznanicima iz sela kako bi se u Grabu trebao napraviti spomenik žrtvama ratova te smo se ja i moja supruga oduševili tom idejom. Prvo smo razmišljali o tome, pa je moja je supruga Dušanka predložila da mi to platimo te smo tako izgradnju spomenika preuzeli na sebe. Svećenik je ostalo odradio, pronašao arhitekta i ljude koji će napraviti spomenik, a sam spomenik je koštao oko 20 000 dolara. Prošlo je dosta vremena od Drugog svjetskog rata i velik je broj žrtava te oni zaslužuju ovaj spomenik, a među žrtvama je i naš ujak.” – rekao je Mladen Grbavac ponosan što je spomenik ispao bolje nego što je zamislio te istaknuo da je ovo njegov doprinos selu iz kojeg je morao otići i da mu je i zbog toga dužan nešto darovati.

“Prirodni zakon kaže da svatko daje svome gdje je rođen i otkud je otišao. Svatko tko misli na svoj kraj u kojem se rodio i odgojio dužan mu je pomagati. Ono što smo mi proživjeli i otišli mladi u želji za boljim životom izvan domovine kojoj sad moramo vratiti dug jer smo vidjeli da se moramo vratiti pomoći, to je naša dužnost.” – nadodao je Ivan Slobodan Grbavac, Mladenov brat koji je nedavno napisao knjigu o svojoj obitelji.

splj1172016 1

“Ja sam Spomenka Granić Nikolac, kćerka Mile r. Grbavac i Mate Granića i najstarije sam dijete od rodbine Grbavaca. Rado sam išla svom didu Petru i babi Anici Grbavac koji su mi širili ruke te se rado sjetim doći na njihov grob, zato neka im je laka hrvatska zemlja. Kad palim svijeću za njih kažem im hvala baba i dide jer ste me uvijek nahranili i dali mi puno sreće i osmijeha. Uz to sam sretna zbog svojih ujaka koje dugo nisam znala, odrastala sam uz njihova pisma i slike te ih tako upoznavala. Evo dragi Bog je dao da smo se sada sastali, pa sam ja tako ponosna i sretna što imam svoje Grbavce svoju rodbinu. Ja živim u Dubrovniku i svi ljudi iz Amerike dođu kod mene, tko god zna moje ujake. Moje srce je tako veliko kad pričam o njima, to su krasni dobri ljudi puni volje za Boga. Mojoj ujni Dušanki hvala do neba, s njom sam trljala školsku klupu, putovali smo skupa, divna je žena i neka ju Bog blagoslovi. Moj ujko Mladen je jedno veliko srce, kako i svi drugi moji ujaci i tetka. A mojoj mami posebno hvala, ona je veliko stvorenje i plemenito biće jer nas je odgojila u kršćanskom duhu i uvijek je u molitvi za sve nas. Žao mi je što sada moje sestre Draženka,Ivanka, Ankica i Jasna nisu sa mnom, ali tu je moj brat Dražen i nevjesta Sandra s obitelji. Ovi moji u Americi kojih ima puno i kad ovo budu čitali, a ima ih tisuće puno ih pozdravljam.”- izjavila je Spomenka Nikolac, nećakinja obitelji Grbavac koja za svojeg ujaka Mladena i ujnu Dušanku kaže da su, ne samo ponos sela Graba nego i cijele Hercegovine.

Ovo nije prvi put da ova obitelj pomaže svom selu Grab te su nam s ponosim pokazali zvonik uz crkvu sv. Ivan Krstitelja čiju su izgradnju također oni platili. Mladen i Dušanka su nam za kraj kazali da i dalje imaju želju i srce ulagati u svoj Grab, samo moraju pitati svećenika što mu je potrebno, a toliku imaju volju da su zbog ljubavi prema svom selu spremni ako je potrebno i pozajmiti novac kako bi pomogli svojima.

LJportal.com