LJUBUŠKI – Kako bi upoznala humačke framaše o svome tromjesečnom boravku u Demokratskoj Republici Kongo, časna sestra Adriana Galić iz Ljubuškog za njih je na Humcu održala prigodno predavanje.
Framaši su imali priliku saznati sve o životu tamošnjih stanovnika. Uvjeti u kojima žive su zaista teški pa tako, prema riječima s. Galić, 50% djece ne ide u školu jer ih roditelji ne mogu financirati. Nažalost, i djeca koja idu u školu ne mogu se pohvaliti dobrim uvjetima. Oni, pak, nose školsku uniformu od tko zna koje generacije, a često im nedostaju i udžbenici, bilježnice… U školi uče francuski i svahili, dok je jezik s kojim se sporazumijevaju – mashi, piše portal Bolji-ljubuski.com.
“Kongoance mnogi smatraju lijenima i manje inteligentnima, no ja sam se uvjerila da nije tako, o čemu sam govorila i humačkim framašima. Njihovi svećenici govore barem tri jezika (mashi, svahili i francuski), a uz to na fakultetu uče i engleski. Neki od njih studiraju u Italiji, pa govore i talijanski. Imala sam priliku vidjeti i kako obrađuju polja, što za njih ipak nije dovoljno jer u Demokratskoj Republici Kongo živi oko 70 milijuna ljudi!“, kazala nam je s. Galić.
Tužna je to priča koja osobito pogađa one najmlađe. Teško je zamisliti da djeca moraju nositi odjeću i obuću u raspadnutom stanju. Neizmjerno se raduju šalici riže, sapunu, jer kupka i tuš-kabina su za njih nepoznanica… Veliki broj djece mora ići i u vojsku, što po njih ostavlja teške posljedice.
“Tamošnji mališani nikada nisu vidjeli automatska klizna vrata te pokretne stepenice. Nepoznanica im je i televizor, kao i električna energija. Da ste samo mogli vidjeti reakciju djevojčica kojima smo za vrijeme božićnih blagdana nosili rabljene cipele. Velika radost bila je na licima onih djevojčica kojima je veličina odgovarala. Nažalost, bilo je samo 30 – ak pari cipela, a njih više od 200“, ispričala je naša sugovornica.
Ovo predavanje je bilo i više nego korisno i edukativno, što nam je potvrdila Monika Jelavić, predsjednica Frame Humac.
“Bilo je to nadasve zanimljivo misijsko svjedočanstvo koje nam je časna sestra Adriana predočila kroz slikovit prikaz. Oko stotinu framaša imalo je prigodu upoznati se s radom i životom Kongoanaca, ali i razmisliti o tome koliko zapravo treba cijeniti sve blagodati koje su nam dane. Nakon ovog svjedočanstva, mnogima je porasla želja za pomaganjem i odlaskom u misije“, kazala nam je Jelavić. Dodala je i to kako Frama Humac svakog petka održava svoje redovite susrete tijekom kojih organiziraju razna predavanja i tribine. Trenutno su bazirani na teme u skladu s jubilarnom godinom posvećenom Božjem milosrđu.
Antonela Marinović / Bolji-ljubuški.com
