Za novoga predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP) izabran je Miljenko Kolobarić, koji je poručio da će nastaviti aktivno ukazivati na probleme braniteljske populacije, a posebice je naglasio zaštitu dostojanstva Domovinskog rata i branitelja, izvijestila je u nedjelju ta udruga.
Na izborno-izvještajnom saboru Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, održanom u petak, na mjesto Dražimira Jukića delegati iz devet članica jednoglasno su izabrali Miljenka Kolobarića, za novog predsjednika udruge.
Miljenko Kolobarić rođen 15. prosinca 1963. u Gornjim Mamićima (općina Široki Brijeg, BiH). Doselio u Osijek s roditeljima 1966.
Radi se o 53- godišnjem umirovljenom visokom časniku Hrvatske vojske (HV), koji dolazi iz Osijeka iz redova 3. gardijske brigade. Tijekom svog impresivnog ratnog puta bio je dva puta ranjavan i osam puta odlikovan, navodi se, među ostalim, u priopćenju.
Miljenko Kolobarić sudjelovao je u počecima organiziranja obrane i naoružavanja istočne Slavonije, kao i Hrvatske. U aktivnom sastavu MUP-a bio je do travnja 1991., kada je osnovana 3. A brigada ZNG-a. Tijekom rata prošao je sva ratišta na kojima je bila 3. gardijska brigada. Tijekom 1991. godine dva puta je ranjavan.
Prvi put prilikom oslobođenja sela Palače, kada je od neprijateljske bombe zadobio eksplozivne ozljede desne potkoljenice i cijelog tijela.
Drugi put je lakše ranjen kao zapovjednik satnije koja je sudjelovala u obrani sela Lastovo, kada je od eksplozije tenkovske granate lakše ozlijeđen u desnu nogu te je zadobio napuknuće bubnjića.
Međutim, to ga nije spriječilo da 1992. godinu s postrojbom provede u brodskoj Posavini. U siječnju 1993. godine s trećom brigadom odlazi u zadarsko zaleđe, gdje aktivno sudjeluje u operaciji Maslenica, kako u obrani, tako i u napadu, na potezu ušće Zrmanje – Novigrad – Kašić, navodi se u priopćenju.
U listopadu odlazi u časničku školu u vojno učilište, a po završetku školovanja u svibnju 1994. godine se vratio u brigadu, te je sudjelovao u obuci i pripremanju vojske za završne operacije Bljesak, Feniks Zid i Oluja u kojima i sam sudjeluje.
Kao zapovjednik samostalne izviđačke satnije 3. gardijske brigade, s činom bojnika od 1995. godine prelazi u zapovjedništvo brigade kao obavještajni časnik brigade u Zbornom području Osijek. U mirovinu odlazi 2003. godine s mjesta savjetnika za obavještajne poslove 3. gardijske brigade.
Za svoj savjestan rad u više navrata primio je mnogobrojne pohvale od strane zapovjednika brigade, grada Osijeka, Županije, zapovjednika ZP. Uručena mu je zahvalnica „ Slavonska krv“ te pohvala za uspješno izvođenje operacije „Maslenica“, a odlikovan je s više civilnih i vojnih odličja kao što su „ Red Ante Starčevića“, „ Red Nikole Šubića Zrinskog“, Spomenica Domovinske zahvalnosti, Spomenica Domovinskog rata, Red Hrvatskog pletena, medalja „ Bljesak“, Red križa, stoji na kraju priopćenja Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.
