Home Kultura Glazba Marko Čolak: Samo se Boga bojim, a biskupova kazna me je ojačala!

Marko Čolak: Samo se Boga bojim, a biskupova kazna me je ojačala!

0
Marko Čolak: Samo se Boga bojim, a biskupova kazna me je ojačala!

Marko Čolak je jedan od najperspektivnijih, mladih etno glazbenika Hercegovine.

Ono što je među mladima ovdje raširio Jure Miloš, trenutno najpoznatiji etno glazbenik Hercegovine, rekli bismo bez obzira na naraštaje, mladi Čolak je objeručke prihvatio i promovira to na najbolji mogući način. Pjevao je od rodne Hercegovine, preko glavnog grada Hrvata Zagreba, pa sve do Mađarske. Od zakazanih nastupa, ove godine će zapjevati u Đakovu, u Požegi i u brojnim drugim gradovima. A ono što je lansiralo Čolaka među poznate guslare je nedavni poziv u župni ured Ledinac gdje su mu prenesene poruke Biskupskog ordinarijata Mostar, i to zbog pjesme “Biskup Perić i Međugorsko čudo”. Od tada se Čolak morao “umiroviti” kao ministrant, a pjesma je kao “zabranjena” postala hercegovački hit. U njoj Čolak opisuje progone franjevaca Hercegovine i žestoke udare na Međugorje od strane mjesnog biskupa, kroz stihove koje je napisao Frano Mikulić Jukić.

Ovih dana, ekipa portala Grude.com razgovarala je s ovim mladim etno glazbenikom iz Mjesne zajednice Ledinac i župe Ledinac, u općini Grude.

Marko krenimo od početka i od posljednjeg slučaja koji te je, budimo realni, lansirao među najpoznatije guslare u Hercegovini. Naime Frano Mikulić Jukić je napisao tekst, a ti si otpjevao pjesmu u kojoj si kritizirao progon hercegovačkih franjevaca i žestoke udare na Međugorje od strane mjesnog biskupa Ratka Perića. Čuli smo i da si bio dugogodišnji voditelj ledinačkih ministranata, a don Jozo Ančić te je, kako se, nažalost, obično radi u Crkvi u Hercegovini, odmah isključio i zabranio ti pravo na vlastito mišljenje. Kako se sad osjećaš kada je taj događaj iza tebe?

Pa evo, istina je da me je taj tekst lansirao među najpoznatije guslare u Hercegovini, a slobodno mogu reći i šire. Moj kolega Frano Mikulić Jukić, kojeg odavno poznajem, a još s njim i radim i ja dogovorili smo se da on napiše pjesmu, a ja ću je otpjevati i odgusliti. Pjesma se zvala “Biskup Perić i Međugorsko čudo, te je ubrzo uzela maha. Što se tiče ministriranja, ja sam dugogodišnji ministrant. Čak 12 godina sam bio ministrant, a od 2011. godine postajem vođa ministranata. Raspoređivao sam mlade ministrante i radio sve ostale, što je u službi ministriranja, i obnašao sam puno toga u župi, sve dok nije izišla pjesma “Biskup Perić i Međugorsko čudo”. Za nekoliko sam dana dobio poziv da se javim u župni ured Ledinac na razgovor sa župnikom. Ne mogu reći da me je župnik isključio iz tih dužnosti jer župnik ne radi ništa bez ovlasti biskupa, tako sam i ja, po riječima biskupa, isključen iz svega. Ali, u redu. Život ide dalje, ja nastavljam gusliti i, Bože moj, što bi stari ljudi rekli, dugo si bio, pusti mlađe (smijeh).

Koliko iza sebe imaš objavljenih guslarskih radova i pripremaš li možda album u skorijoj budućnosti?

Iza sebe imam nekih pjesama što sam objavio na internetu i koje sam snimao u samostalnoj produkciji. Nije to ni u studiju, nego je to preko računala, a u planu imam, ako Bog da, ovog ljeta snimiti svoj prvijenac album, životni put generala Blage Zadre jer je Blago rodom iz mog sela, a pjesmu će isto pisati Frano Mikulić Jukić.

Uz gusle, voliš i gangu. Spadaš u plejadu mladih etno glazbenika koje u Hercegovini, rekao bih, na najbolji način predstavlja Jure Miloš, a uspješno ga slijedite vi ostali mladi. Kako komentiraš današnje stanje u etno glazbi?

Da! Uz Gusle volim zapjevati Gangu. Jure Miloš kao malen je počeo i evo vidimo gdje je dogurao i mi mladi guslari diplari i gangaši idemo za njim. A činjenica je da mladi u zadnje vrijeme manje vole stare glazbene instrumente i napjeve, nažalost. Al je tako, kako je. Iako vidim da ima nekih koji su zainteresirani za etno glazbu. Ali to je premalo i potrebno je uključiti puno više mladih da možemo reći da će stari napjevi i instrumenti ostati, da neće izumrijeti.

Imaš li vremena za neke druge aktivnosti, uz etno glazbu? Što još radiš?

Pa školu sam završio i zaposlio se, hvala Bogu, jer je i to u današnje vrijeme jako teško. Ali imam vremena i za posao i za sviranje i za ostale aktivnosti jer, kad se čovjek izorganizira sve je lakše.

Što trenutno pjevaš i u čemu pronalaziš inspiraciju? Svako malo netko na svojoj društvenoj mreži objavi Marka Čolaka dok pjeva, pa nam reci i kako stižeš sve te događaje obići i uveličati?

Trenutno pjevam ove kraće guslarske pjesme o hercegovačkoj vrućini i slične stvari. Također, pokušavam uhvatiti neke ritmove od starih guslara jer guslar se iz dana u dan mora usavršavati da bi bio bolji. To je kao i svaki drugi posao. Što se tiče nastupa koje ste primijetili, njih ima, uglavnom su to večeri folklora kojih ima četiri na godišnjoj razini, od događaja kod Žaera, zatim u Ljubuškom, Širokom i Grudama, od onih veći, a ima i tih manjih skupova, privatnih kako se kaže, gdje rado zapjevam i uveličam ih.

Marko, tko su ti uzori u životu?

Pa uzor su mi moji roditelji. A u svijetu gusala, moj najveći uzor i po mom mišljenju, jedan od najboljih je guslar Željko Šimić Dotić, inače moj nekdašnji nastavnik matematike. Željko spada u sam vrh guslarstva. Od njega sam učio, ali sam puno, puno učio i naučio od pokojnog guslara, legendarnog Mile Bondže.

Za kraj tvoja poruka onima koji trpe, koje progone, koji su nepravedno optuženi? Znamo da je takvih slučajeva niz, a kako si ti izišao tek iz toga, ohrabri druge da ustraju na svojem putu, ma koliko trnovit i težak bio.

Pa moja bi poruka bila da svatko treba misliti svojom glavom. Ja kad sam otpjevao pjesmu “Biskup Perić i Međugorsko čudo” meni je to bilo prvi put da sam udario na nekog većeg, pa sam se bio malo i preplašio kad je dotični saznao za to. Kako vrijeme prolazi sve sam jači jer ljudi, zar je ovo kao u vrijeme Tita, kao u vrijeme njegove države pa ne smijemo pjevati. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Znači, samo se dragog Boga plašite, a ostalo, pustite brigu na veselje, jer tko su ti neki da vam sude!? Bog je sudac, svima će nam On suditi, završava Čolak.

Ž. Andrijanić / Grude.com