Hercegovačka spisateljica, Marina Radoš, najavljuje svoj ponovni dolazak u Hercegovinu, i to događajem Meet the artist, na kojem će promovirati svoju novu knjigu Dosjei, 22. veljače u HD HS Kosača u Mostaru, s početkom u 19:05.
Marina se vraća u svom prepoznatljivom, jedinstvenom stilu, a o njenim razmišljanjima te o onome što nas očekuje na promociji Dosjea, možete saznati u intervjuu za Dnevno.ba
Zašto Meet the artist?
Interna fora, kao i sve vezano uz moje pisanje. „Meet“ je i susret i prvo upoznavanje, i prvi sastanak. Volim susrete s ljudima koji me vole i upoznavanje ljudi koji me vole.
Smatrate li se umjetnicom?
To je kao da me pitate smatram li se lijepom. Ne, ali i da smatram – ne bih priznala. Ponekad se čini dobro ono što pišem, ponekad ne. I za ljepotu i za titulu umjetnika treba pitati druge ljude. Naravno, one koji se kuže i koji nisu ljubomorni na ljepotu i umjetnost.
Kakva je to knjiga, zanimljivog naziva, Dosjei?
Zamišljena je kao pravi dosjei, kratke crte i slike, stvari iz života koje se teško priznaju. Dosjei mi je zvučalo prigodno, dovoljno teško da ne bude chick lit, i dovoljno lagano da se uzme i povremeno i da se čita priča po priča. Najzad, da svatko nađe svoj dosje među svim tim dosjeima.
Promocija Dosjea je u veljači ove godine, je li tako?
Tako je. Veljača, 22. Moj omiljeni grad i moj omiljeni datum.
Zašto prvo u Mostaru?
Instinktivno.
Zaobilazite rodni Vam Tomislavgrad?
Tomislavgrad je dovoljno blizu Mostaru da dođu ljudi kojima se sviđa ono što radim.
Tko je najviše utjecao na Vas pri pisanju Dosjea?
Mostar, muškarac i recikliranje djetinjstva.
Marina, ako izuzmemo promociju knjiga u Mostaru, jeste li dignuli ruke od Hercegovine?
U smislu napretka društva? Ne. Hercegovina još uvijek ima muda, pogotovo u ženskim gaćama. Moj život ima svoj tok kojemu će jednog dana identitet stati na put, da se suočim s njim i riješim svoj problem s Hercegovinom. Nitko se ne može toliko odmetnuti da ga prestane boljeti. Još uvijek imam želju u nekom dobu života određen period provesti u Mostaru.
Mislite li da mladi u našoj državi mogu napredovati?
Radoš: Naravno, kao što kažu momci s Ero Gaga – postoji nedjelja u godini koja odlučuje napreduješ li u Uhljeba ili ideš za Njemačku.
Što se po Vama podrazumijeva pod pojmom uspjeh?
Ostati slobodan.
Jeste li uspješni?
Za svoje vršnjake vjerojatno jesam, ali se odavno već ne uspoređujem s mlađima od sebe, nego sa boljima kojih ima previše.
Dijele li se Vaši čitatelji, kao Mostar, na istok i zapad? Tko su, zapravo, Vaši čitatelji?
Imam rijetku sreću da se moji čitatelji ne dijele. Dijeli se određena skupina koja me voli ili ne podnosi, ali oni koji me vole su svi isti – mladi ljudi koji koriste mozak, koji kapiraju, koji su osjećajni, nostalgični, dovoljno sjebani i dovoljno pozitivni. Ponosna sam na njih.
Doprete li pisanjem do čitatelja u mjeri u kojoj i želite?
Doprla sam u mjeri u kojoj se nisam nadala. Sve ostalo je bonus.
Ne pišem ja radi ljudi, niti skupljam fanove, iako to mnogi možda misle. Ja pišem zato što moram. Kao što se mora jesti, piti, spavati. Mora se, i kad stvarno nema smisla.
Kako danas gledate na Mikija, Vaš prvijenac? Je li ispunio očekivanja? Što se otad promijenilo u Vašem životu?
Mislim da nikad više neću napisati takvu knjigu, iako je prva. Promijenio mi je život za 180 stupnjeva, odrasla sam tog trena kad je ta knjiga izašla. Ta godina mi je bila najteža u životu, i još se uvijek pitam bi li bila takva i da nema te knjige. Ekspresno odrastanje, rekla bih. Ali nije mi žao. Doveo mi je fantastične ljude u život.
Što publika može očekivati 22. veljače na promociji Dosjea?
Publika zna da ja mrzim obične promocije knjiga! MRZIM! Radim promocije za svoju generaciju, i naravno da ću i ovaj put svojoj publici ponuditi nešto novo. Nije bit samo u knjizi, bit je u poruci, u tom susretu, u izvedbi, u čaroliji večeri, koju će upotpuniti pera Hercegovine i najžešće žene koje znam: Anita Martinac, Biljana Jakić i Martina Mlinarević Sopta, dok će nas kroz večer voditi Ivana Suton.
