ŠIROKI BRIJEG – Trka maraton je dobila ime po grčkom polju Maraton na kojem se u starogrčko vrijeme odigrala bitka između mnogo nadmoćnije i brojnije perzijske vojske i malobrojnije atenske vojske a u kojoj je za divno čudo pobijedila atenska vojska. Da bi se javila vijest o pobjedi u Ateni, jedan vojnik koji se zvao Pheidippides (Fidipid) pretrčao je dionicu od polja Maratona do Atene kako bi priopćio Atenjanima da su pobijedili u toj bici dok je on od iscrpljenosti umro. Danas se u čast tog vojnika Fidipida trči trka maraton koja je danas službeno duga 42.195 m.
Zašto maraton i zašto spominjanje vojnika Fidipida?
Svi su u državi BiH i FBiH, te u zemljama okružja upoznati s trkom koju trče demobilizirani branitelji bez ikakvih prava po osnovu učešća u ratu u BiH. Tako se pojavila i udruga Zaboravljeni branitelji koja neminovno podsjeća na vojnika Fidipida. Nedvojbeno je kako je ta udruga pobijedila ne u toj jednoj bici već u mnogim bitkama koje je vojevala s mnogo nadmoćnijim neprijateljem. A vojnici te udruge su branitelji koji su ponizili sebe kako bi opravdali svoju vjeru.
Ti vojnici jučer mladi, gledam ih s krunicama na vratu kako ozarenih lica pjevaju: “Evo zore evo dana, Čavoglave, ustani bane Hrvatska te zove, prijatelji često mislim na vas, nije ovo vrijeme dobro za nas…..dok im se u rukama bljeskaju kalašnjikovi, thompsoni, mitraljezi idu jedan za drugim s obje strane ceste u istom smjeru ne kako vjetar puše, već kako im piše i diše u srcima, a tamo stoji upisano: Za dom spremni i život svoj dati, a danas?
Danas su to već ljudi, mnogi od njih su istovremeno i očevi i djedovi, s unučadima, s glavama koje se sivo lugasto pojavljuju u mnoštvu neprepoznatljivih sami sebi ali i drugima, dok mene poglavito interesiraju oni koji ostadoše nigdje i bez žene i djece što je drugo ime za ništa, a to nigdje i ništa ne piše ni na kakvom dokumentu. To nigdje piše u njihovim srcima i dušama i nikakav dekret ili rezolucija do danas to nije mogla promijeniti. Do danas. Danas ili jučer, svejedno je, pojavila se jedna Rezolucija Branitelja koju je udruga Zaboravljeni branitelji zajedno s mnogim udrugama demobiliziranih branitelja iz FBiH prihvatila kao nadu i spas jer u toj Rezoluciji stoji ispisana kao kamen vječni: ISTINA.
A ta istina koju su demobilizirani branitelji bez ikakvih prava po osnovu učešća u ratu u BiH prihvatili kao Sveto pismo svakodnevno govori gradu i svijetu (urbi et orbi) kako nije pošteno:
– Da branitelj koji je založio sve što je imao u obrani svoje Domovine nema ništa od svog uloga, od svoje uloge u dugometražnom filmu s puno krvi, a mnogi koji ne uložiše ništa osim svog lopovluka i Judinih škuda, koje zaradiše na krvi tih istih branitelja, imaju sve,
– Da ta ista crkva koja gordo stoji kao Petar stijena na kamenu sa svojim predstavnicima nije do dana današnjeg (osim čestitih pojedinaca) progovorila niti riječ u zaštitu digniteta tih istih branitelja bez ikakvih prava po osnovu učešća u Svetom Domovinskom ratu koji su sa strojnicama i protuzrakoplovnim topovima dežurali kako ne bi neki leteći objekt pošao na taj Kristov objekt u kojem je sadržana sva vjera i nada tih istih branitelja koju su o svom vratu nosili svugdje gdje su stizali sa svojim čizmama,
– Da sve političke strukture od rata na ovamo nisu donijele niti jedan provediv i prihvatljiv zakon po mjeri tih demobiliziranih branitelja bez ikakvih prava po osnovu učešća u Domovinskom ratu osim što su donosili zakone, uredbe, odluke i zaključke po mjeri raznoraznih uhljeba HDZ-a, SDA, te im primanja uduplaše i ustostručiše a koji ih zauzvrat održaše na vlasti do dana današnjeg,
– Da dojučerašnji suborci ovih istih demobiliziranih branitelja koji su se dočepali nekih prava po osnovu učešća u ratu ne progovoriše niti riječ u obranu svojih kolega suboraca koji to ne ostvariše,
– Da se u skupinu demobiliziranih najčasnijih sinova ove države uvališe i oni kojima tu nije mjesto već mjesto u dokumentima koji razrađuju materiju dezerterstva,
– Da se pojedinci iz skupina branitelja okoristiše i dobro „očešaše“ o državu BiH, FBiH, županije, općine i gradove formiravši tzv. “krovne ili temeljne“ udruge proizišle iz Domovinskog rata, i gdje su im sva vrata otvorena dok su za sve druge branitelje ta vrata zatvorena, osim vrata raja jer kroz ta vrata mogu proći samo oni koji daju a nikako oni koji samo uzimaju.
– Da nitko od tih samozvanih političkih elita ne odgovara za egzodus naših mladih, za katastrofalnu demografsku sliku Hrvata gdje se više umire nego rađa (od 1992. do 2012. umrlo je više ljudi nego se rodilo – 172.000),
– Da nitko ne odgovara za pljačku i pretvorbu u privatizaciji naših firmi i poduzeća koja su nas othranila a sada se u njima legu šišmiši i vrane dok im je ptica sokol ne prihvatljiva i neuhvatljiva, a živi tamo gdje sunce putuje.
I sada je ta Rezolucija Branitelja upala u oba doma Parlamentarne skupštine FBiH(Zastupnički i Dom naroda), i o njenoj će se sudbini raspravljati početkom rujna ove godine.
No, da bi ona ušla u Parlament FBiH trebao je vojnik Fidipid pretrčati 42.195 m kako bi javio radosnu vijest POBJEDE. Međutim, tim putem kojim je trčao, mnoge su ga nevolje snalazile. Padao je snijeg dana 25.04.2016. godine u Sarajevu, dok su gomile specijalaca čuvale sjedište mnogo nadmoćnije i brojnije Perzijske vojske u Vladi FBiH, vojniku Fidipidu su od trčanja promokrile i promrzle noge, ispred Vlade FBiH ali nije odustajao, nije odustajao kada je morao protrčati pokraj svih blokada branitelja u FBiH dana 19.05.2016. godine, kao ni dana 01.08.2016. godine kada je dobio udarce po leđima od specijalaca u Travniku dok je lila kiša najstarija uspavanka na svijetu, pjevajući mu pjesmu rastanka od te i takve politike koja je za njega tek mrtvo slovo na papiru, ali ti udarci će konačno boljeti više one koji su ga udarali nego njega, nije odustajao ni u Parlamentarnoj skupštini u koju je utrčao i kada je morao trpjeti laži, podvale, ucjene i opstrukcije onih kojima je omogućio da u toj istoj u skupštini sjede.
Svo vrijeme je vjerovao jer je vidio u očima poštenih prolaznika i građana koje je susretao podršku pa makar ona bila tek simbolična kao iskre koje svjetlucaju kao zvijezde u noći ali u noći koja juri ka vječnosti. Nije odustajao ni onda kada su sve režimske novine Perzijeske vojske poput Večernjeg lista opisivale njegovu trku kao trku kornjače i zeca, a u kojoj se kornjača prikazuje kao terorist koji se služi silom i prevarom i spremna je sve uništiti i prevrnuti kako bi pobijedila zeca, a na tu istu kornjaču šalju svo vrijeme svoje kornjače sa suzavcima, pendrecima i svom potrebitom ratnom opremom p…e jedne, pa u tom smislu objavljuju fotografije nekih prošlih vremena prepunim kataklizme i paljevina u kojima ta kornjača nikada nije sudjelovala niti hoće.
Sada, dok se vojnik Fidipid primiče cilju, pri kraju je snaga, ona ga izdaje, ostalo mu je tek kojih 195 metara od 42 195 – postavlja se pitanje hoće li on tu trku preživjeti?
Međutim, poznajući tog vojnika Fidipida potpuno je nebitno hoće li ili neće preživjeti. Najvažnije je što će on zasigurno biti glasnik POBJEDE. Pobjede u kojoj su pale mnoge žrtve ali i maske. Tako se on potpuno relaksiran od života ili smrti dok mu suze liju niz obraze njegovog dječačkog, iskrenog i neiskvarenog lica primiče svom cilju, s dužnom pažnjom prisjeća supruge našeg branitelja Šemsudina Ćehića iz Bihaća koja je čekajući svog supruga sa prosvjeda ispred Vlade FBiH od dana 25.04.2016. godine nenadano preminula, ostavivši svog supruga i njihovih pet divnih anđela u zalog pobjede svog supruga a ona će negdje s neba paziti i bdjeti nad njima, te zaboravljenog branitelja iz Gruda koji je digao ruku na sebe ne mogavši više čekati a trpjeti nepravdu, te mnogih drugih koji doživješe ili učiniše isto ili slično. Imena tih žrtava namjerno izostavljam jer njihova imena su krvlju isklesana na svim zgradama i institucijama vlasti u BiH i FBiH i nitko ih nikada neće moći izbrisati.
Može li se ova priča na kraju nazvati svojim pravim imenom: “Maratonci trče počasni krug“, kako glasi naslov srpske crnohumorne tragikomedije, srpskog redatelja Slobodana Šijana jer ovaj maraton odista ima sva obilježja crnog humora s elementima tragedije ali i komedije, samo kome će konačno pripasti uloga u komediji a kome u tragediji, pitanje je sad premda su u ovom maratonu uloge isprepletene u mnogim dijelovima.
Od svega toga jedno je sigurno: vojnik Fidipid trči ka Happyendu.
SirokiBrijeg.info / Vlado Marušić
