Prije nekih 15 godina u Hercegovini se počela značajnije obavljati sadnja maslina pa je tako bilo i u Ljubuškom, koji prednjači po broju stabala i površini.

U početku, po savjetu maslinara iz Dalmacije, bila je odluka da se ide s oblicom, sortom koja je otpornija na niže temperature, kao i na sušu, da bi se u zadnje vrijeme moglo čuti kako je bolje okrenuti se sadnji talijanske rodne sorte leccino”, ističe agronom Branko Rogić za portal Radisici.ba.

„Po mojoj procjeni, kod nas je u nasadima prisutno između 40 i 50 sorti maslina, a možda i više. Prije četiri godine, jedna stručna ekipa maslinara iz Španjolske bila je u posjetu Hercegovini i oni su savjetovali kako bi trebalo uvesti neke od njihovih sorti maslina koje su otporne na sušu. Je li došlo do ove realizacije, nemam podataka.

Po neprovjerenim podacima čuo sam da je jedan maslinar iz Dola zasadio talijansku sortu casaliva, a navodno je sadnicu dobio iz Rovinja. Sorta casaliva potječe sa sjevera Italije, u blizini Alpa, i podnosi niske temperature. Visina stabla je od 6-10 m, grane su obješene, plod ovalno izdužen, teži oko 2 grama, sadržaj ulja je iznad 22 posto, dobre kvalitete i redovite rodnosti. Sorta je osrednje otporna na bolesti i štetnike.

Godine 1830. Pietro Batura objavio je članak o uvozu jedne vrste maslina u Dalmaciju. Sorta je s područja Verone (sinonim Drizzar). Otporna je na sušu, a može uz specifičnu rezidbu podnositi i veće količine snijega. Osim ove sorte, na niske temperature otporna je i sorta krvavica.

“Hoće li doći do veće sadnje s ovom sortom u nižim predjelima Ljubuškog, možemo samo nagađati. Još uvijek nemamo točan popis potrebnih sorti maslina koje bi odgovarale za mikroklimu Ljubuškog, a i za Hercegovinu. Sigurno je kako je to jedan od prioriteta za novoosnovanu maslinarsku udrugu, kao i za stvaranje izvornosti – brenda maslinova ulja”, zaključuje Rogić.

Radisici.ba