Dragi prijatelju, ne postoji riječ kojom te možemo opisati,

od danas nisi s nama, prestao si disati.
Ostade pusta ona učionica, onaj dio gdje smo plesati i pjevati znali,
da će se ovo dogoditi pojma nismo imali.
Znaš, ona putovanja i druženja pusta,
znaš i svaku notu i prijedlog koji su izgovorila tvoja usta.
Znaš isto tako da si bio poseban član,
danas si nas napustio, danas je za nas tužan dan.
Koji si samo šaljivdžija i vrijedan momak bio,
svatko od nas misli da je samo ružan neki san snio,
nažalost realnost je baš čista,
ali naša druženja nikad više neće biti ista,
bio si prvi koji si na to poticao,
koliko ćeš nam faliti, eh kad bi samo znao.
Od samog početka u naše si društvo došao,
pa znaš i sam da si najviše prošao,
previše škola folklora obišao,
ali si nam zauvijek danas otišao.
Nismo mogli ni zamisliti,
dragi naš Mario,
da te s nama neće više biti,
da ćeš nas promatrati sa boljega mjesta,
gdje te je ovih zadnjih mjesec dana vodila krivudava cesta.
Da, cesta koja se krivudala,
da će te od nas odvesti,
samo je ona znala,
pokazala ti je put pravi,
odvela te k vječnoj slavi.
Dječje probe i putovanja s njima,
poticao si da ih se što više snima,
da nam ostanu vječne uspomene,
danas nam za tobom srce lagano vene.
Puste probe, a i koraci novi,
puste pjesme i melodije nove,
sve si ti ostavio i uputio se Onome koji te zove.
Znamo isto tako da si raširio svoja krila,
morao si napustiti ovu zemlju, a znamo da ti je previše mila.
Nedostajat ćeš u svemu,
u svemu ćemo vidjeti tebe,
u svemu ćemo vidjeti i čuti tvoje korake i tvoje ideje što bi se dalje moglo.

E pa naš prijatelju, Bog te je pozvao sebi, znao je zašto, čekaj nas, čekaj naša druženja, čekaj naš susret, gledaj škole folklora, budi s nama na probama, budi s nama na nastupima, budi s nama u molitvama, budi s nama na dječjim, onim najsretnijim probama, budi u svemu s nama. Hvala ti za sve, ljubav će vječno trajati. Zauvijek si jedan od nas.

Tvoji folkloraši, tvoj KUD Mokro