U kući mog susjeda slavlje započima već u podne, daleko prije zatvaranja glasačkih mjesta

Moj se susjed svaki put raduje novim demokratskim izborima, njegova obitelj isto tako, za njih je taj dan u znaku svečanih događanja. U njihovoj kući slavlje započima već u podne, daleko prije zatvaranja glasačkih mjesta.

Cijelo im dvorište zamiriše na roštilj, kad lagani povjetarac nanese taj miris ja odmah izgubim volju pogrijavat jučerašnji grah. Još ako zaboravim da ga trebam prije pogrijavanja prikrenit u drugi lonac svaki mi put zagori, a toga se tek sjetim kasnije kad paljačom zagrebem po dnu lonca. Nema veze, i onako se moj susjed svaki put u tim prigodama sjeti mene, skupa nadgledamo gradele, a među nama je puna drvena bukara dobrog crnog vina. Mi se ne dotičemo vina sve dok se meso na gradelama ne zarumeni. Naš je zadatak da prvi kušamo je li pečeno, onako odmah sa gradela dohvatamomo vruće komade, stavimo na šnite kruha i kušamo. Tek kad se mi složimo da je gotovo, djeca pristupaju s pliticama i nose ostaloj čeljadi u kuću na već postavljeni stol.

Dok do nas dvojice dopire klapot tanjura iz kuće, mi ne pometamo, još potičemo vatru i pomalo stavljamo peći drugo. Jedan drugom nazdravljamo i masnim rukama dohvaćamo drvenu staru bukaru s vinom. Sjećam se da je moj susjed bio zadovoljan, ona mu je izborna nedjelja prije dvije godine protekla u redu, za razliku od izbora prije kad mu se sva kućna čeljad nije pridržavala svih izbornih pravila, pa su bili zakinuti za 50 maraka. Meni je svaki put zanimljivo slušati priču, kad susjed pripovijeda način na koji oni već godinama izlaze skupa obiteljski na glasanje:

“Ove sam godine mora nekoliko puta babi praktično objašnjavat kako mora dobro pazit koji će listić ubacit u kutiju, a koji će opet dvaput presavit i sakrit u njedra!”

Tada je tim riječima moj susjed započeo priču o izbornoj proceduri toga dana, on zna da ja to nikome ne pričam, a ovo što pišem on to tako i tako ne čita.

Susjed: “Jutros sam babi sto puta pripelija, kad ti čovik tamo vani kriomice pruži dvaput presavijen glasački listić, ta vidit ćeš kako daje i nama, odmah ga zašuškaj u njedra. Kad uđeš unutra, dobiti ćeš drugi koji trebaš kad sjedneš iza paravana samo dvaput presavit i zamijenit s onim u njedrima. Ubacit ćeš u kutiju onaj prvi, a taj što si ti presavila trebaš opet vratit čoviku. Baba, upamti ako on vidi da mu nisi vratila prazan listić opet nećeš dobit 50 maraka! Ali, baba ti se jutros dositila, prije nego je ubacila listić u kutiju, onom će ti jednom iz komisije ovim ričima:

‘De sinko vidi je li mi ovaj listić sad ispravan, prošli put nisam dobro napravila?’
Onaj dečko uze listić, razmota i reče:
‘Bako ja se mogu na križ zaklet da ti je sve ispravno!’
Nako će ti baba njemu:
‘Dobro, dobro sinko ako opet bude problema ti si mi svidok, prošli su mi put velike pare zakinuli!’
Dečko se malo zbunija pa reče:
‘Nije mi jasno, ne razumijem koje pare spominješ bako?’
Baba će ti njemu, nite nive:
‘Vidim ja sinko da ti ništa ne razumiš, izgleda da si i ti u školu badava iša!'”

Ja: “Dobro susjed, meni je jasna cijela ta procedura, taj ti da dvaput presavijen glasački listić na kojem je već zaokružio svoju stranku i kandidate, taj ubacuješ i vraćaš mu isti takav glasački listić koji si tamo dobio ali prazan, i, on ti tek tada daje 50 maraka. Ali, meni nije jasno kako je taj došao do prvog listića, kako su ga uspjeli iznijeti?”

Susjed: “Ma, hajde molim te, oni su kroz sve ove godine razradili niz varijanti! Kad im slučajno zagužva i treba im više glasačkih listića, nekome daju običan papir istog formata i boje, dvaput ga presaviju, oni odu obavit građansku dužnost, ubace taj a vrate pravi, i to je to! Nego, ajde ti moj susjed malo nazdravi i ne opterećuj se s tim, sve dok bude ovakve “demokracije” za nas neće biti krize!”

SirokiBrijeg.info / Krešo Vujević