Knjiga “Huda jama“ predstavljena i u Gorici – Zločin za koji nažalost nitko neće odgovarati!?

GORICA – Poznati istražitelj komunističkih zločina sa kraja Drugog svjetskog rata i poraća kao i zločina OZNE i UDBE u vremenima cijelog trajanja Jugoslavije, Roman Leljak, po drugi puta je posjetio Goricu gdje je zajedno sa Zdravkom Vladanovićem, glavnim tajnikom Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, predstavio knjigu „Huda jama – strogo čuvana tajna“.

Predstavljanje knjige koje je prvotno zamišljeno u prostoriji Franjevačke galerije je premješteno u Staru crkvu sv. Stjepana Prvomučenika zbog velikog odaziva lokalnog stanovništva a prisutni su ostali šokirani i zapanjeni snimkama iz kratkog filma, snimkama o iskapanjima u toj jami nedaleko slovenskog grada Laškog, odnosno Celja.

Autor Leljak je pobliže objasnio kako su se odvijale likvidacije više od 3.000 pobijenih, većinom Hrvata te Slovenaca i Njemaca. Ogroman broj žrtava je jednostavno ubačen u tu jamu, široku oko osam metara i duboku više desetina metara. I to na način da su zarobljenici skinuti do gola, vezana po trojica te hladnokrvno ubačeni u jamu te zazidani armiranim zidom debljine metar i pol da se uguše. Manji dio žrtava je, prema riječim Zdravka Vladanovića, „završila svoj život s prostrijeljnom ranom“, dočekavši tako „humaniji“ kraj od strane svojih krvnika.

Same scene iz filma prikazanog na projektoru su natjerali sve prisutne na uzdahe užasa, posebno onda kada su sami ljudi koji su kopali u jami da bi došli do kostiju, otkrili posmrtne ostatke zvijerski ubijenih, bez suda i bez dostojanstva. A među žrtvama su pronađeni i ostaci oko 10 posto žena, kao i kosti djece.

Ono što je posebno zastrašujuće je to što su odgovorni za ovaj zločin poznati. Zna se koje postrojbe slovenskih partizana su bile tih dana svibnja i lipnja 1945. u Celju i tko su bili zapovjednici. I sam je Tito posjetio Celje tih dana, očito dajući svoj „blagoslov“ za likvidacije.A jedan od njih je u Slovenskom parlamentu bio i saslušan, nakon što je Slovenija postala samostalna država, te po saslušanju sam sebi oduzeo život skočivši u rijeku. Tadašnji egzekutori su bili starosti od 16 do 25 godina.

Izgleda da to nije bilo dovoljno, da ovi dokazi natjeraju vlasti u Sloveniji da privedu pravdi odgovorne za zločin za koji, nažalost je danas očito, nitko nikada neće odgovarati, ne pred svjetovnim sudom. No, kako smo čuli, samo je istina preduvjet pravdi.

Do sada je ipak istraživanje Romana Leljka nagnalo Sloveniju da iz proračuna izdvoji sredstva kako bi barem posmrtni ostaci žrtava bili dostojno ukopani u zajednički memorijalni centar. A kako nam je sam Leljak potvrdio, njegova istraživanja će biti nastavljena, unatoč tomu što iziskuju velika i emotivna i financijska sredstva, i unatoč tomu što je i prije kao i danas u svojim istraživanjima suočen i sa brojnim prijetnjama i makinacijama od strane onih koji bi ove zločine ostavili pod velom tajne.

Po završetku predstavljanja ove knjige je Bernardina Crnogorac, sestra Stjepana Crnogorca, žrtve UDBE iz 1972. godine, pročitala zajedničku molitvu za sve žrtve te i takvih organizacija.

Marko Čuljak / Dnevno.ba