Kada ga opisuju oni koji su pozorno pratili njegov igrački razvoj, za mladog Luku Menala (22) kazat će kako je moderan krilni napadač, laganog koraka i uvjerljivog driblinga, piše Vecernji.hr.
Ovaj iznimno bistar i drag dečko prije mjesec dana iz Dinama je otišao na posudbu u Slaven Belupo. Već se nametnuo u novoj sredini i jasno je da će biti važan adut momčadi iz Koprivnice.
Kako je doživio odlazak iz Dinama?
– Nije jednostavno otići iz Dinama u neki drugi hrvatski klub. Kada se pojavila opcija za odlazak u Belupo, svi smo bili za to. Za sada se to ispostavilo kao pogodak. Znao sam cijelu momčad Belupa. Šteta što neki igrači te momčadi nisu napravili veće karijere – počeo je Menalo.
Osnovna premisa bila mu je da bude što standardniji u novoj momčadi jer za mladog igrača najvažnije je skupljanje igračkog iskustva.
– Prvih pola godine u Dinamu nisam dobio značajniju priliku. Najvažniji mi je kontinuitet, ono što sada imam u Koprivnici.
Prisjetio se okolnosti kada se pojavila opcija za Dinamo?
– Sve je došlo relativno brzo. S bh. reprezentacijom bio sam na turneji u SAD-u. Tada je uspostavljen prvi kontakt. Malo sam se i ja iznenadio. Čim sam sletio iz SAD-a, odmah sam otišao na potpis, tako da nisam ni stigao razmišljati. Tek kada sam potpisao i vratio se u Široki, bio sam svjestan što je Dinamo.
Koliko mu se bilo teško preseliti u Zagreb?
– Igrao sam četiri godine seniorski nogomet u Širokom, tako da sam očekivao transfer. Pripremao sam se na promjenu sredine. Nije bilo posebnih poteškoća.
Kako mu se svidio komfor kao igrača Dinama?
– To je neusporediva razina. Sa statusom kakav imaju igrači Dinama, ništa se na ovim prostorima ne može usporediti.
Kakva je bila emocija kada je otišao na posudbu iz Dinama?
– Nisam bio nesretan. U Dinamu se nisam uspio nametnuti i razmišljao sam da bi bilo pametno potražiti taj kontinuitet. Bio sam sretan što ću napokon igrati. Iz tog razdoblja u Dinamu sigurno sam dobio određene beneficije. Naučio sam kako je raditi u vrhunskim uvjetima i trenirati s kvalitetnim trenerima i igračima. U tih pola godine zaista sam napredovao. Osjećao sam se sjajno i zbog tretmana koji sam imao kao igrač u modroj svlačionici. To je velika snaga ovog Dinama, što svaki igrač to osjeća.
Naravno, nada se da bi, kao i mnogi prije njega, okolnim putem mogao potvrditi da je dovoljno dobar za Dinamo.
– Cilj mi je vratiti se u Dinamo i to pokazati svima.
Menalo sada funkcionira na relaciji Koprivnica – Zagreb.
– U Zagrebu sam najviše zbog individualnog rada s Perom Kuterovcem. S njim radim otkako sam došao u Zagreb prije osam mjeseci. Sjajan je trener i puno sam napredovao zahvaljujući njegovim metodama rada.
Kakva su očekivanja od ove polusezone?
– Najvažnije mi je da se nametnem i da igram što je moguće više. Pomoći ću Belupu i oni će pomoći meni. Fokus je što prije izbjeći zonu za ostanak. Mislim da momčad može dosta. Imamo spoj iskusnih, Bačelić-Grgića, Jelića, Krstanovića, Vidovića, odnosno mladih, Bogojevića, Šarlije, Dolčeka, Gode… Za njih nema zime.
Nedostaje li mu Hercegovina?
– Pa i ne osjećam nostalgiju. Možda netipično za Hercegovca. Bio sam doma tri tjedna tijekom zimske stanke, tako da sam ostvario sve želje. U kontaktu sam s bivšim suigračima iz Širokog Brijega. Stalno ih pratim.
Traže li prijatelji Dinamove dresove? (Smije se Luka…)
– Jesu, jesu. Bilo je dosta narudžbi kad smo igrali s Dinamom prijateljsku utakmicu u Širokom Brijegu. Redovito šaljem dresove u Hercegovinu.
Odgovara li mu ta pozicija krilnog napadača?
– U mlađim uzrastima najprije sam počeo kao špica. U starijim kadetima, odnosno mlađim juniorima, prešao sam na lijevo krilo. Kad je Goran Sablić došao za trenera u Široki Brijeg, igrao sam i špicu. Na krilu se osjećam najbolje kad imam manevarski prostor za dribling i više slobode, iako mogu igrati i klasičnog napadača.
Menalo je prošao sve vrste u mladim bh. reprezentacijama, a lani je na spomenutoj američkoj turneji dvaput zaigrao i za seniorsku nacionalnu vrstu.
– To mi je posebno iskustvo. Bilo je nekih koji su sumnjali u moje kvalitete, no pokazao sam da sam dovoljno dobar i za tu razinu.
Kako je doživio izbornika Roberta Prosinečkog?
– Prije te turneje nismo se poznavali. Naravno, znao sam sve o njemu. Oduševio me nogometnim znanjem i načinom na koji to prenosi na igrače. I prije sam radio s nekim trenerima koji su bili igračke legende, ali svoje znanje nisu znali prenijeti.
Koja mu je prva asocijacija na Roberta Prosinečkog?
– Osvajanje Lige prvaka s Crvenom zvezdom, a potom njegov dribling i igračka lucidnost.
Tko mu se sviđao kao klincu iz skupine današnjih bh. zvijezda?
– Kad razmišljam o emocijama iz djetinjstva, onda je to sigurno Edin Džeko. Gdje god je igrao, zabijao je. Bio je najbolji strijelac Bundeslige, u Cityju je zabijao po 20 pogodaka, u Romi se bori za najboljeg strijelca. On je top, jedan od najboljih napadača današnjice. Jednog dana i ja bih htio doseći tu razinu igračkog ugleda kakav ima Džeko.
Koji su mu igrački uzori?
– Nemam nekog najdražeg, ali ako moram nekog izdvojiti, onda su to Neymar, zbog stila igre, a onda Cristiano Ronaldo, zbog pristupa. Taj je čudo…
Liga koju najviše voli?
– Po mom igračkom stilu, mislim da bi mi odgovarala Španjolska, no svaki igrač sanja o Engleskoj. To je posebna nogometna kultura, to me oduševljava.
Igrački gen naslijedio je od oca?
– Otac Tomislav igrao je mali nogomet, no nogometom me zarazio brat Pero s kojim sam stalno išao na treninge. On mi je prenio i strast prema madridskom Realu zbog onog pravog Ronalda. Brat je igrao u Croatiji iz Toronta, danas živi tamo.
Barcelona ili Real?
– Barcelona igra sve što ja volim u nogometu, kratki pasovi, kreativnost, driblinzi… No, Real mi je posebna emocija iz djetinjstva.
Savjetuju li brat i otac?
– Otac je prije savjetovao dok sam bio mlađi. Sada mi je važna potpora. Da nije bilo njih dvojice, možda se ni ne bih bavio nogometom.
Osim nogometa, postoji i strast za košarkom.
– Obožavam gledati NBA. Fasciniraju me njihove atletske sposobnosti. Pratim i zbog Bojana Bogdanovića s kojim se družim kada je tu. Imamo nekoliko zajedničkih prijatelja. Obvezno ga pratim svaku utakmicu, ipak je on moj Hercegovac – zaključio je Luka Menalo.
Željko Janković / Vecernji.hr
