Pozovete prijateljicu na kavu sa fiksnog telefona, ona pristane doći iz tri kilometra udaljenog mjesta vlastitim automobilom, usput svrati u trgovinu po cigarete, i dok vi kroz prozor čujete kako ona parkira ispred, palite strujno kolo na „šporetu“ i stavljate posudu s vodom na nj.
Razgovor prijateljski ili neobvezan ‘rendez vous’, nebitno. Ali je nešto drugačije u odnosu na lani. Ovaj sastanak je, onako od oka, barem dvije a možda i tri marke skuplji danas, u siječnju ove godine, nego isti sastanak sa identičnim radnjama prije nekoliko dana, u prosincu prošle.
Kao što primijeti jedan kolega, lista stvari koje su poskupjele je duga. Artikli pogodni za trgovanje kojima se cijena smanjuje ne postoje. Nova godina, nova poskupljenja. A standard stanovništva? Koliko su plaće povećane? Onima koji rade, naravno, i koji plaću za rad primaju.
Cigarete jesu luksuz. Reći će i pušači i nepušači neka poskupe. Ima duhana. Kava je ritual. Manje ćemo je piti po kafićima a u domovima ćemo kuhati rjeđu. Ali gorivo i struja su dvije potrebe koje dolaze iza kruha i drugih živežnih namirnica.
Ipak, mogla bi jedna stvar pojeftiniti. Roba je to koja se odlično prodaje u posljednje vrijeme. Nakon ovih poskupljenja, nakon novih udara na džepove građana, mogla bi postati još traženija. Riječ je o autobusnim kartama za Njemačku, Austriju… Prema zakonu ponude i potražnje, cijena pada kada se potražnja povećava. Dobro je, mogao bi se zaposliti još koji vozač autobusa.
A zašto je došlo do novih poskupljenja? Koji su razlozi da se opet udara na građane koji u većini slučajeva ionako jedva spajaju kraj s krajem? Je li porasla cijena nafte na svjetskom tržištu? Želi li se potaknuti crno tržište duhana? Je li struja skuplja što nema kiše odavno? Ili je poskupljenje postalo novogodišnja tradicija?
Na većinu ovih pitanja, vjerujemo, malo tko zna odgovor i u resorima koji su nadležni za spomenute stavke koje poskupljuju. Energetika i ostali. A treba biti pošten pa priznati da ih slabo tko i pita za poskupljenja. Građani su navikli šutjeti i trpjeti, prosvjedi u korist zaštite potrošača ne postoje te to obilato koristi svatko tko ima priliku s vrha. I to nije samo ovaj put. Tako je i kada poskupljuju ostale namirnice.
Isto kao da smo već prije čuli priču o tome kako cijene rastu a plaće padaju, ostaju iste ili ne postoje. A ako plaće rastu, taj porast ide mizernim koracima. Bosna i Hercegovina, godina nova, priča stara. Bujrum.
Dolazi na benzinsku crpku stranac iz jedne zapadnoeuropske zemlje i kupuje cigarete na kojima na markici stoji cijena 4,80 KM. Daje 5 KM i očekuje ostatak. Nakon par rečenica, upita i objašnjenja, zaključak koji je dao prodavač strancu glasio je: „Tako je naša država odredila“.
Marko Čuljak / Dnevno.ba
