Sve veće siromaštvo hrvatskog naroda u BiH i bogaćenje dužnosnika HDZ-a dva su povezana procesa, kaže saborski zastupnik Živog zida u intervjju za Oslobođenje…

Gospodine Pernar, mediji iz Bosne i Hercegovine Vas često kontaktiraju zbog izjava, intervjua, Vaši dojmovi?

– Kada nastupam u bh. medijima, nikad ne svjedočim cenzuri. Mogu reći ono stvarno što mislim, a ne samo ono što možda odgovara jednoj strani. Mogu kritizirati i hrvatske i bošnjačke predstavnike, i način razmišljanja hrvatskog naroda i način razmišljanja Bošnjaka, i nema cenzure. Toga sam živi svjedok.

Znači li to da u Hrvatskoj postoji cenzura u medijima?

– U Hrvatskoj je cenzura izrazito jaka. Pokušava se stvoriti privid da HDZ štiti interese Hrvata. Neće oni reći samo u Bosni i Hercegovini, nego, naravno, i u Hrvatskoj.

Tinta na papiru

Međutim, nije bitno što ja mislim o politici HDZ-a, već koji je njen rezultat, a on je katastrofalan za Hrvate u Hrvatskoj i za Hrvate u BiH.

Možete li nam opisati reakcije običnih ljudi u Hrvatskoj nakon Vašeg istupa u Hrvatskom saboru, u raspravi o Deklaraciji o položaju Hrvata u BiH, kada ste izbačeni iz sabornice?

– Reakcije ljudi su bile fenomenalne. Kad hodate ulicom, ljudi vas pozdravljaju, žele stisnuti ruku, žele popričati i dati podršku. Narod nije slijep. Često se plasira teza da neku razumnu priču narod ne može razumjeti. Međutim, narod nju itekako može razumjeti i to je, usudio bih se reći, velika većina. Zanimljiva je bila reakcija medija u Hrvatskoj i u BiH. U Hrvatskoj je naglasak bio na nastupu, u smislu – kao! – Pernar vikao ili: cirkus u Saboru, izbačen i slično, dok je u bh. medijima naglasak bio na sadržaju, odnosno na pitanjima koja sam ja postavljao tijekom svojeg govora i zbog kojih sam na kraju bio izbačen iz sabornice.

Mnogi u BiH se pitaju zašto Sabor donosi ovu deklaraciju baš sada, u ovom trenutku. Imate li Vi odgovor?

– To je zbog unutrašnjih potreba HDZ-a. HDZ se mora valjda dokazati pred Hercegovcima da brine za njih. Budući da nije mogao ni na jedan konkretan način to pokazati, onda je to ovom demagoškom Deklaracijom odlučio pokazati. To su unutarstranačke igre HDZ-a, nema veze ni sa čim drugim, jer ova deklaracija nema nikakav utjecaj na stvarnost. To je tinta na papiru.

Zar se ne tvrdi da je obvezujuća za sve buduće hrvatske vlade i državne institucije?

– Deklaracija ne obavezuje nikoga. To je, kažem vam, mrtvo slovo na papiru. Ja sam tu farsu u Saboru htio dokrajčiti, o položaju obespravljenih Hrvata u BiH htio sam pričati o položaju Dragana Čovića i imovini njegovoj, odnosno njegove obitelji.

Usporedili ste kuću Dragana Čovića u Mostaru s kućom kolumbijskog narkobosa, a ne, recimo, neke holivudske zvijezde. Kako ste došli do ovog poređenja?

– Činjenica jest da de jure ta kuća ne glasi na Dragana Čovića, već, koliko sam čitao iz medija, ona glasi na članove njegove obitelji. Razlog zašto sam to usporedio s narkobosovima, a ne s holivudskom zvijezdom je u tome što smatram da Dragan Čović ima negativan utjecaj na Hrvate u BiH i općenito na BiH.

On je samo eksponent politike koja je okrenuta protiv interesa hrvatskog naroda. Čovićev sporazum s Miloradom Dodikom je primjer njegove protuhrvatske politike. Samo nekoliko dana nakon toga Dodik je glasao za tužbu protiv Hrvatske. To su sve stvari koje bilo koji objektivan promatrač vidi golim okom.

Kako su Vam poznati toliki detalji, da je zbog Čovićeve kuće promijenjen tok rijeke, to isto znate iz medija?

– Pratim medije. Zgražava me to kako živi Božo Ljubić, kako živi Dragan Čović.

Pa, kako živi Ljubić, evo ja ne znam?

– Živi u izobilju, dok Hrvati u BiH propadaju i nestaju. To je problem. Osiromašivanje Hrvata i bogaćenje HDZ-ovih dužnosnika u BiH su dva povezana procesa. HDZ-ovi dužnosnici u BiH na račun hrvatskog naroda koji propada grade svoje karijere, njihovim obiteljima je dobro, a druge obitelji ispraćaju svoju djecu u daleki svijet.

U Saboru je jedan zastupnik spomenuo tzv. treći entitet. Je li teritorijalna autonomija uvjet za ravnopravnost nekog naroda u jednoj državi ili se ta ravnopravnost može ostvariti i bez teritorijalne autonomije?

– Budući da živim u Hrvatskoj, ja sam svjedok tome kakvo je stanje Hrvata u državi u kojoj ne da imaju entitet nego imaju vlastitu državu. Hrvati nemaju adekvatan status u vlastitoj državi. Imaju HDZ koji vlada cijelom državom, HDZ ima predsjednika države, Sabora i Vlade. To znači da, imati na papiru, de jure vlastitu državu, ne znači ništa ukoliko tu državu vode krivi ljudi. Treći entitet u BiH, u trenutnoj situaciji, zapravo bi značio HDZ-ov logor, HDZ-ov kazamat u kojem bi HDZ imao veću vlast nego što ima sada i takav život bi bio poguban za Hrvate. Izrazito sam protiv trećeg entiteta u BiH.

Protiv “trećeg entiteta” je i službeni stav Živog zida?

– Naravno, zato jer treći entitet ne može riješiti probleme Hrvata u BiH. Jedino što može riješiti probleme Hrvata u BiH je da Bosna i Hercegovina postane građanska država i da više nema dva entiteta, da BiH bude jedinstvena država.

Nacionalne kvote

Trebali bi se ukinuti i Republika Srpska i Federacija BiH ukoliko ljudi žele stvoriti građansku državu i ići naprijed.

Politički analitičari u Zagrebu ističu nužnost ujedinjavanja i formiranja saveza Hrvata i Bošnjaka, je li taj savez moguć?

– Savez je moguć tek onda kada BiH prestane biti etnička država i postane građanska. Sve dok postoje nacionalne kvote, sve dok netko tko nije Hrvat, Srbin ili Bošnjak ne može biti izabran na određene funkcije, smatram da je to nemoguće. To je glavni problem. BiH mora postati građanska država.

Pred nama su blagdani, praznici, Nova godina, jedna želja za Ivana Pernara i ljude koje on voli?

– Želja mi je da ima sve više ljudi koji su svjesni i budni, to je moja želja za mene. Želja za ljude kojima sam drag je da oni budu sretni i da osjećaju u svojem životu smisao, da njihov život ide u pozitivnom smjeru.

Želja za sve nas, poruka za čitatelje Oslobođenja?

– Želim im reći da živimo u svijetu u kojem nisu svi ljudi dobri, u kojem ima jako puno zlih ljudi, u kojem ljudi izdaju jedni druge, rade o glavi i zavidni su jedni drugima. Moja želja za čitatelje Oslobođenje je da ne budu takvi, da budu sve suprotno od toga i vidjet će određene promjene u njihovom životu. Ja sam vidio u svojem životu da se isplati biti dobar. Bez obzira na to što vam govorili mediji i bez obzira na to što vam sugerirala trenutna politička situacija.

Jadranka Dizdar / Oslobodjenje.ba