Vinko Martinović Štela je osuđen na 7 godina zatvora. Riječ je o nepravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu gdje se Martinoviću već četvrti put sudi za isto djelo – navodno ubojstvo Mostarke Jasmine Đukić 1996. godine. Ova vijest je u bh i hrvatskim medijima prošla nekako u sijeni posljednjih zbivanja oko uhićenja istaknutih pripadnika HVO-a u Orašju, no ovaj slučaj je itekako zanimljiv iz razloga što je Martinović već tri puta dobio oslobađajuću presudu, no slučaj se konstantno nakon toga vraćao na početak. Stoga se ekipa portala Dnevno.ba našla s Vinkom Martinovićem Štelom, da čuju informacije iz prve ruke, odnosno njegovo viđenje cijelog slučaja.
Što se to događa na Županijskom sudu u Zagrebu, pa nakon toliko oslobađajućih sada donose i osuđujuću, istina nepravomoćnu, presudu protiv Vas?
MARTINOVIĆ: “Očigledno postoji više razloga zašto je to tako, a ponajprije mi spočitavaju navodnu zapovjednu odgovornost i otmicu”.
O kakvoj otmici je riječ?
MARTINOVIĆ: “U mom predmetu je ranije na deset godina za ovo ubojstvo osuđen Dragan Raspudić, koji je svojevremeno otet u Mostaru gdje nije posjedovao hrvatske dokumente, a otele su ga hrvatske tajne službe uz sudjelovanje djelatnika MUP-a Mostar. Dakle, oni su u tuđoj državi oteli tuđeg državljanina, odnosno počinili nešto što ni zloglasna UDB-a nekoć nije činila. A to su učinili zato što je takvo naređenje stiglo iz tadašnjeg hrvatskog političkog vrha, jer se sve činilo da mi se pošto-poto namjesti bilo kakvo krivično djelo”.
Je li bilo još sličnih pokušaja s njihove strane?
MARTINOVIĆ: “Bio je i pokušaj namještanja droge, ali nisu uspjeli, a nisu jer sam najveći mrzitelj droge i to vam mnogi, koji me dobro poznaju, mogu posvjedočiti i u Mostaru i inače u Hercegovini. Sve se to događalo u razdoblju od 30-tak dana. Tu je bio i pokušaj navodne krađe mercedesa, međutim na upit sutkinje svjedoku – “Odakle Martinoviću mercedes”, on je rekao – “Znam za mercedes, a on ga je dobio na darovnicu od Hrvatskog veleposlanstva”. To se može i dokazima potkrijepiti i to nikada poslije nije spomenuto na suđenjima” Na sastanku kod predsjednika Tuđmana žalili su se da mi ne mogu ništa namjestiti. Franjo Tuđman im je rekao da u Mostaru ima preko 20 nerazjašnjenih ubojstava i da mi tajne službe nešto od toga “natovare” Rekao je – ‘Ovdje u Pravosuđu imate Vukojevića i Vukovića i završite stvar. I nemojte me time više zamarati’. Rekao je kako se pošto-poto moram zadržati i osuditi zbog Haaga, kako bi se i javnost umirila. Tuđman je rekao – ‘Moramo ih napraviti kriminalcima za 48 sati’”.
Kakve veze, u svemu ovome što navodite, ima zapovjedna odgovornost?
MARTINOVIĆ: “Zato što sam osuđen po zapovjednoj odgovornosti, jer kao trebao sam znati što planiraju Franjo Tuđman ili Gojko Šušak, a nikada me nijedna osoba u Haagu za to nije teretila. Hrvatska je davala plaće, određivala šefove tajnih službi i postavljala zapovjednike vojske i tu je njihova odgovornost za puno toga”.
Što su tada radili u Ministarstvu pravosuđa, pa su dopuštali takve stvari?
MARTINOVIĆ: “Mogu samo reći kako me u Remetincu posjetio tadašnji ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović i rekao – Štela znam da ti se namješta, ali ti ništa ne mogu pomoći. Veća su i jača sila od mene”.
Spomenuli ste Vukojevića i Vukovića. Tko su oni?
MARTINOVIĆ: “Svi vrlo dobro znaju tko je Vice Vukojević. On je bio zadužena osoba iz Ureda predsjednika za otklanjanje prljavih dokumenata iz hrvatskog pravosuđa, a sudjelovao je i u drugim igrama koje je trebalo odraditi. Mogu samo reći kako Miroslav Tuđman i on i dan danas kontroliraju Ustavni sud Republike Hrvatske”.
Kakav je Vaš komentar na ovu nepravomoćnu presudu?
MARTINOVIĆ: “Ako kažem da je sve bilo gotovo za 45 minuta, dakle i glavna rasprava i saslušanje svjedoka Dragana Raspudića, a sutkinja zatražila desetominutnu pauzu nakon koje će biti doneseno rješenje pa sve vam je jasno. Shvativši što se događa odmah sam napustio zgradu Suda, jer nema logike da se tako brzo donese odluka u jednom ovakvom postupku ukoliko nije sve prethodno isplanirano, a u ovom slučaju je itekako bilo isplanirano. Prema mojim saznanjima druga je sutkinja trebala voditi predmet, no vidjevši što se događa odbila ga je voditi, pa je slučaj kao ‘vruć krumpir’ dodijeljen drugoj sutkinji, odnosno ‘pogurana’ je sutkinja Rahela Valentić, kojoj je ovo ujedno bio prvi slučaj na Županijskom sudu u Zagrebu”.
Je li Vam se tko javio od ratnih suboraca nakon objave ove presude, možda sam Generalski zbor?
MARTINOVIĆ: “Taj zbor je također pod palicom Miroslava Tuđmana i mogu reći kako nema osobe, ni u Hrvatskoj vojnika, a kamoli u BiH kojem su oni nešto pomogli, a pogotovo je tragikomično kada se oglase pa kažu da nisu znali što se događa u BiH. Sada se 12 zapovjednika ili bojovnika HVO-a nalazi u Hrvatskoj, ali nikada ih nitko od ovih iz Generalskog zbora nije upitao je li im nešto treba, a kamoli ponudio bilo kakvu pomoć. Zato je to za mene profiterski, a ne generalski zbor. Mene je kontaktiralo nakon presude šest drugih generala i to 4 iz HVo-a i 2 iz HV-a…”.
I jesu li Vam oni ponudili kakvu pomoć?
MARTINOVIĆ: “Ima jedan ‘Krapinski lav’, a to je general Ivan Čermak, koji svaki mjesec jednu obitelj pomogne, no ne želi da o tome mediji pišu. On mi se prvi javio, a ovom prilikom bih se pohvalno izrazio i o generalima Krstičeviću i Kotromanoviću, jer oni također hoće ljude saslušati i pomoći”.
Koji su sljedeći koraci što ih namjeravate poduzeti?
MARTINOVIĆ: “Sigurno je da ćemo se žaliti na ovu nepravomoćnu presudu. Ova presuda ne može ostati, jer to vam je isto kao da netko sada u Hrvatskoj kaže da je predsjednik Bosne i Hercegovine bio Vojislav Šešelj, a znamo da nikada nije bio”.
SLIJEDI NASTAVAK …
Danijel Ivanković / Dnevno.ba
