INTERVJU: Mladen Kožul – Ljudi moji, narode moj hrvatski, zar još živimo u komunizmu?

ŠIROKI BRIJEG – Jedan od onih koji su „prepoznali“ Udrugu Hrvatska zvona kroz koju će moći djelovati te svojim radom pridonijeti boljem, pravednijem i časnijem okruženju za svoju obitelj, za zajednicu u kojoj živi te za hrvatski narod na ovim prostorima u cjelini je i Širokobriježanin doc. dr. sc. Mladen Kožul, dipl. ing. građ., profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Možete li nam se predstaviti u nekoliko rečenica. Što je ono najvažnije što biste rekli o sebi?

Djelatnik sam Sveučilišta u Mostaru, konkretno uposlen sam na Građevinskom fakultetu. Radim već skoro 25 godina, najprije kao asistent, zatim kao docent, a trenutno sam u zvanju izvanrednog profesora. Branitelj sam i dragovoljac Domovinskog rata. Nikakva prava s tog naslova nemam, niti ih želim.

Zanima nas je što Vas je „privuklo“ Hrvatskim zvonima, što Vas je motiviralo da se na vrhuncu svoje znanstvene karijere i karijere sveučilišnog profesora odlučite angažirati u ovoj udruzi?

Nisam bio politički angažiran niti u jednoj stranci, jer sam se želio baviti svojim zanimanjem, baviti se znanošću i obrazovanjem mladih inženjera. Međutim, te moje želje u današnjoj situaciji teško je ostvariti, nažalost. Obrazovanje smatram jednim od najplemenitijih zanimanja, koje bi trebalo pružiti zadovoljstvo svima koji su uključeni u taj proces. Međutim, to danas nije tako. Ljudi koji rade u odgoju i obrazovanju potpuno su obezvrijeđeni, gurnuti na margine društvenih zbivanja, jer smo došli u situaciju da znanje i znanost više nisu važni. Važno je nešto sasvim drugo, nešto što nije proizvod znanja, truda i rada, već nekih sasvim dugih „vještina“. Pa ipak, znanje je danas izgleda jedina preostala garancija slobode, nešto što nam se ne može oduzeti, nešto što nam daje snagu da izdržimo i opstanemo u ovako teškim i nenormalnim uvjetima. Stjecanje znanja je dugotrajan (cjeloživotni) i mukotrpan posao, ali se sigurno isplati, ne samo onima koji ga stječu, već i široj društvenoj zajednici. Stoga se treba boriti da sustav odgoja, obrazovanja i znanosti zauzme potrebnu poziciju u društvu, da uistinu bude ono što mu u naslovu stoji, da se očisti od nepravilnosti i svih prljavština koje su ga zagadile.

Što je po Vašem mišljenju najveći problem zajednice u kojoj živite, a u konačnici i naroda kojem pripadate? Govorimo naravno o državi u kojoj živimo.

Već duže vrijeme osjećam, kao i većina ljudi, da stvari ne funkcioniraju kako bi mogle i trebale. Narušene su sve temeljne vrijednosti našega naroda, našega načina života, i što je najgore to narušavanje ide sve većim intenzitetom. Ljudi se osjećaju bespomoćnim, prevarenim i izigranim, te stoga odlaze sa svojih ognjišta. To se zamalo i meni dogodilo. Naš zavičaj je izgubio epitet majke, škrte zemlje koja je od sebe davala i više nego što je mogla, kako bi prehranila svoju djecu. „Ona“ sada svoju djecu odbacuje, šalje u tuđe zemlje, pod tuđe sunce, a naš veliki pjesnik rekao je da nas niti jedno sunce ne može grijati kao naše. Uzalud njezin krik i krik njezine djece: pjesnika, svećenika, učitelja, profesora, očeva i majki. Zbog svega ovoga odlučio sam pristupiti Hrvatskim zvonima, odlučio pokušati utjecati na zbivanja oko sebe, jer ne želim kasnije, ako Bog da poživim, sebi prigovarati kako sam mogao, a nisam ništa niti pokušao učiniti. Nisam želio počiniti grijeh propusta. Stoga podržavam program i ciljeve udruge Hrvatska zvona, je su oni potpuno u suglasju s mojim svjetonazorom i društvenim obilježjima te mojim razmišljanjima. Problema je puno, ali mislim da se jednim kompletnim obratom i upornim radom za opće dobro oni mogu, korak po korak, postupno rješavati. Treba očistiti stol za blagovanje od svih mrvica i prljavština (nepotizam, korupcija, klijentelizam, laž, oholost,…), pomoliti se Bogu i objedovati. Kada je jednom stol čist i najmanja prljavština lako se uoči.

Profesor ste na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Vjerujem da većim dijelom studenti koji diplomiraju na tom fakultetu bez problema pronađu posao, no to se ne može reći za neke druge, osobito društvene fakultete, dakle, koliko god nelogično zvučalo, u određenim zanimanjima stvara se suficit mladih stručnih kadrova. Također je veliki problem taj što danas ti mladi ljudi teško dolaze do prilike za odrađivanjem pripravničkog staža. Kakvo je Vaše razmišljanje, je li nam žurno potrebna reforma obrazovnog sustava, u ovom slučaju govorimo o visokom obrazovanju?

Kako su obrazovanje i znanost jedan neizmjerno važan segment svakoga društva, sve ove spomenute anomalije i nedostaci normalno su se prelili i u ovaj sustav. On vapi za korjenitim promjenama, koje su nužne od osnovne škole, pa sve do fakulteta. Osnovni i glavni cilj obrazovanja trebao bi biti stjecanje znanja i vještina primjenjivih u realnom životu. Sve u sustavu obrazovanja i znanosti treba biti podređeno tom cilju. Stoga taj sustav mora apsorbirati najkvalitetnije ljude te vršti vrednovanje rada svakog pojedinca uključenog u njega. Ovaj sustav mora se ravnati po kriteriju izvrsnosti, a ne podobnosti, inače obrazovanje gubi svoj temeljni smisao. Sustav treba dostatnu materijalnu potporu kako bi se mogao razvijati i napredovati. Osigurati potpunu autonomiju Sveučilišta, kao bi ono unutar sebe pronašlo snagu za uzlet. Imamo jedno jedino sveučilište na hrvatskom jeziku, najvišu obrazovnu i znanstvenu instituciju, koju bi morali čuvati kao kap vode na dlanu. Povezivanje s realnom ekonomijom i realnim životom mora biti kontinuirano, jer na taj način znanje i znanost prožimaju čitavu zajednicu koja će onda od toga prosperirati. Sramotno je da mladi ljudi, koji su tek završili svoje školovanje, moraju zbog posla otići sa svoga ognjišta, umjesto da im se, pametnom i racionalnom politikom, ovdje osiguraju normalni uvjeti za život i rad. Bog nam je dao idealne uvjete, od geografskog položaja i prirodnih resursa do ljudi, koji su u svojoj biti radišni, marljivi i pošteni. Samo nezrela, nekompetentna i anacionalna politika može iz takve datosti proizvesti negativan rezultat. Odlaskom mladih ljudi s naših prostora gubimo kvalitetne osobe te se demografski dodatno unazađujemo. Ničije zapošljavanje ne bi trebalo biti privilegij, već pravo koje mu prirodno pripada na temelju njegovih sposobnosti i kvalifikacija.

Vratimo se Udruzi. Hrvatska zvona su poprilično aktivna još od samog osnivanja Udruge prošle godine, no možemo li reći da će se u pravom smislu tek čuti za vas? Pripremate još jednu tribinu, ovaj put u Vašem Širokom Brijegu?

Ne bavim se društvenim znanostima, ali sa sigurnošću mogu reći da su Hrvatska zvona već sada postala fenomen, postala su kao crkvena zvona. Ona pozivaju na ustajanje, na molitvu, na uzbunu, na smiraj. Postaju svakodnevni orijentir i oslonac obezglavljenim, rezigniranim, napaćenim i zaboravljenim ljudima. U ovom kratkom vremenu, po prvi puta nakon više godina, osjeća se dašak poleta, optimizma i nade u hrvatskom narodu. Ljudi trebaju slobodno, otvoreno i civilizirano razgovarati o svim problemima koji ih tište. Šutnja nas vodi u kolektivno ludilo i zastranjivanje. Odluke o sudbini svakog pojedinca i našega naroda u cjelini moraju se donositi u našim institucijama, a ne u restoranima i kafićima. Ljudima se prijeti poslom, ušutkava ih se, ucjenjuje i zastrašuje. Ljudi moji, narode moj hrvatski, zar još živimo u komunizmu? Zar ćemo i nadalje živjeti pod prijetnjom verbalnog delikta? Gdje smo to mi, u kakvom to društvu živimo, kuda nas sve ovo vodi? Svi mi dobro znamo da nas ne vodi nikuda, a ljudi koji nas vode nikuda nikada nas neće moći skrenuti s trenutne stranputice. Slobodan duh, istinska vjera, istina i život jedini su jamci našega opstanka. Stoga se u našem društvu i zajednici trebaju propagirati i prakticirati te vrijednosti kako bismo živjeli u zdravom, prosperitetnom i pravednom društvu. Neka nam Bog bude na pomoći.

Naravno, sve one koji su u mogućnosti pozivam da u ponedjeljak, 9. travnja u 19 i 30 dođu u Kino Borak u naš Široki Brijeg i poslušaju što im imaju za reći profesor Marko Tokić, predsjednik Hrvatskih zvona, zatim fra Mario Knezović i naravno, Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke. O temi tribine „Jedinstvo ili zajedništvo; Demokracija ili jednoumlje“, čut će svi oni, ima se puno toga za reći.

SirokiBrijeg.info