Ima li većeg poniženja za Mostarce od toga da Zrinjski europsku utakmicu mora igrati na Pecari?

Trostruki uzastopni prvak Bosne i Hercegovine u nogometu HŠK Zrinjski sinoć je na Malti izborio 3. pretkolo Europske lige u kojem mu je suparnik višestruki uzastopni prvak Bugarske, Ludogorets iz Razgrada, međutim “Plemići” uzvratni dvoboj s Bugarima 16. kolovoza neće moći odigrati Pod Bijelim Brijegom pošto najbolja momčad u državi nema stadion s uvjetima za ovu fazu natjecanja, pa će stoga biti primorani Bugare ugostiti na širokobriješkoj Pecari.

Dakako, Širokobriježani će kao i uvijek do sada izići u susret svojim sportskim prijateljima iz Mostara i pružiti uvjete kakve u svome gradu trenutno mogu samo sanjati, jer krajnje je žalosno da Mostar kao najveće hercegovačko središte nema ni adekvatan stadion, kao ni sportsku dvoranu za najprestižnije sportske događaje, pa moraju kod “rodbine na selo” što je bez sumnje za prosječnoga Mostarca poniženje nad poniženjima!

Godinama im se obećavaju i stadion i dvorana kakve zaslužuju sportski kolektivi iz tako jake sportske obitelji Zrinjski, a na temelju čega je vladajuća politička kasta godinama pobjeđivala na raznoraznim izborima, međutim građani Mostara, konkretno navijači i simpatizeri Zrinjskoga toliko puta su već izigrani od strane tih istih političara u koje se, velika većina njih, kunu, međutim evo sada smo došli u situaciju koja je bila neminovna, jer i prethodnih godina je postojala “bojazan” od nečega sličnoga, no nažalost izostajao je jedan kvalitetniji europski rezultat za HŠK Zrinjski, ali evo sada su stvari “sjele” na svoje mjesto i tek sada svi postaju svjesni koliko je sati.

NK Široki Brijeg zadnjih desetak godina nema rezultate s kojima se može mjeriti sa HŠK Zrinjskim, iako su i njihova rezultatska ostvarenja respektabilna, ali zahvaljujući malo drugačijoj politici svoje uprave imaju infrastrukturu koja može biti na ponos mještana, sportskih djelatnika i samih sportaša iz ovdašnjih sportskih klubova, iako su i ovdje mnogi sportski kolektivi godinama u jednom podređenom položaju, ponajprije HRK Široki, međutim roditelji i djeca iz dvaju vodećih širokobrijeških sportskih kolektiva, dakle NK Široki Brijeg i HKK Široki, mogu biti sretni i ponosni zbog uvjeta u kojima se ovdje radi, jer iza onih koji su bili na čelu klupskih uprava ovih klubova ostalo je nešto što je mnogo važnije od svih naslova i rezultatskih uspjeha, a to je dakako infrastruktura.

Jedan “mali” Široki Brijeg ima stadion iz UEFA kategorije, a jedan “veliki” Mostar nema. Zvuči paradoksalno, ali je krajnje istinito. Inače, samo dan ranije, 17. kolovoza, na programu je i finalna utakmica Lige mjesnih zajednica Širokoga Brijega, koja se već tradicionalno igra na stadionu Pecara, pa mnogi sada u Širokom Brijegu u šali zbore kako im Europska liga remeti planove, jer bi Zrinjski i Ludogorets mogli dijelom pokvariti travnjak pred najvažniju utakmicu koja se u kalendarskoj godini igra na hercegovačkoj “La Bombonieri”, kako neki tepaju ovom prekrasnom sportskom objektu na Pecari, odnosno jednom u nizu predivnih sportskih objekata na prostoru tog “malog”, ali ponosnog i prkosnog Širokog Brijega.

Danijel Ivanković / Dnevno.ba