Danas su djelatnici Druge osnovne škole Široki Brijeg s ponosom ispratili u mirovinu ženu bez dana bolovanja, bez minute kašnjenja, koja je uvijek svima bila na raspolaganju.

BLAGICA MARIĆ – samozatajna, skromna, pravedna, istinoljubiva, dobronamjerna, ugodna, strogo poslovna, a opet jedna nada sve topla ljudska duša.

Žena od svog posla. Srcem i dušom radila. Nesebično – majstorski.

Unatoč životnim obvezama, svemu onom što kroz život doživi jedna hercegovačka žena, 40 godina točno u 7 na svom radnom mjestu. I to ne bilo kako, nego u top formi za rad. Iz ureda bi do kraja radnog vremena samo poslovno odletjela do grada i brže-bolje se vraćala da bude tu ako kome što zatreba.

Mlađim suradnicama je bila kao majka. Sve rikta, svemu zna red. U nje se pije kava i traže savjeti.

Nikome ne bude neugodno u Blagice. Ona radi svoje i kad ured bude pun. I ne smeta joj. I voli da joj dođu. One su joj nekako kao djeca. “Neka ih” rekla bi, a radila što treba.

To je uistinu čar ljudskosti.

Nema dana da joj se ne javi kolega Vladimir. Zašali se on na svoj način, upita bi li mu povećala plaću ili šta već, a ona ga domalo istjera jedno je, eto, ometa u rađi, ali joj svaki put izmami osmijeh na lice…

Ma, falit’ ćeš nam, Blage!

Renata Naletilić