Domoljublje se živi svakodnevno. Baštine naših branitelja se moramo sjećati i živjeti ju svaki dan. Dug kojeg imamo prema braniteljima se vraća svakom našom odlukom. Ovo što danas živimo nije ono za što su branitelji ginuli. Zato smatramo kako je polaganje vijenaca po profesiji i za potrebe medija egzibicionizam, a HRS neće biti politički egzibicionist.
Ovih dana po pojedinim lokalnim medijima, kao i gradskim kuloarima u negativnom kontekstu se spominjao HRS zbog toga što se nismo pojavljivali na službenim polaganjima vijenaca i obilježavanjima obljetnica Domovinskog rata. Budući da smo dobili i nekoliko upita na tu temu, smatrali smo obvezom ovim putem odgovoriti na iste.
Na dan kada je goloruk narod stao pred tenkove u Pologu, nije spašavana samo Hercegovina, nego i Hrvatska. HRS je u više navrata podsjećao na odluku još od prije tri izborna ciklusa kako će se spomenik u Pologu dovršiti postavljanjem tenka, kakav je i bio plan kada se projektiralo i osmišljavalo spomen obilježje. Smatrali smo olakotnom okolnošću činjenicu kako je aktualna ministrica obrane iz redova hrvatskog naroda, pa se moglo naći neko rješenje u vidu donacije ili kupovine nekog neispravnog tenka za ove potrebe. Na naš upit nikada nismo dobili odgovor. No, nije to razlog našeg ignoriranja ovih obilježavanja.
S više milijuna KM duga, preko 4.000 nezaposlenih, s godinama i mjesecima prokopanim lokalnim putevima, Gradska uprava Širokog Brijega je neslavni rekorder u povijesti upravljanja. Najbolji dokaz u prilog ovoj našoj procjeni je bilo izvješće općinskog pravobraniteljstva. Izvješće govori o milijunima duga prema pojedinim poduzećima. „Putevima“ d.o.o. Grude se duguje 270 tisuća KM. Mjesečne kamate po tužbi ministarstva financija za zajam između Kraljevine Španjolske i BiH iznose preko 100 000 KM. Tvrtki „Aqua Flora“ za uređenje gradskih površina iz 2014. Godine Široki Brijeg duguje 24.670 KM. Tvrtki „Marlov prom“ preko 100 000 KM. U izvješću spominje se niz obrta i pojedinaca kojima godinama Grad Široki Brijeg ne isplaćuje uredno obavljene radove u iznosima od po nekoliko tisuća maraka. Ovo su samo neki primjeri nedomaćinskog odnosa gradske uprave prema javnom novcu. Svakog mjeseca podiže najmanje jedna tužba za neizvršavanje preuzetih obveza prema dobavljačima, dok prihoda praktično nema. Je li to Široki za koji se ginulo u Domovinskom ratu?
Kad smo već kod domoljublja, podsjećamo također gradske dušobrižnike kako je HRS predlagao službeni stav grada po pitanju politički montiranih optužnica zapovjednicima HVO-a i generalu Miji Jeliću, što je većinski odbijeno u gradskom vijeću. Na predsjedništvu HNS-a HRS je tražio upućivanje apelacije ustavnom sudu od strane Predsjednik Federacije po pitanju neustavnog zakona o braniteljima, popis optuženih branitelja čije su obitelji u socijalnim problemima i službenu pomoć u vidu pristupa dokumentima za potrebe kaznenih prijava zapovjednicima A BiH pri DORH-u u Hrvatskoj.
Unatoč opetovanim zahtjevima, inicijativa se još uvijek ignorira. Većinom glasova odbijena je HRS-ova inicijativa povrata vlasničkog udjela grada Širokog u javnim poduzećima, koja su sada u vlasništvu Sarajeva. Ista ona gospoda koja su na sjednici Predsjedništva HNS-a licemjernim komentarima i osudama „častili“ naše generale, osobito generala Miju Jelića, govoreći kako je čin stekao u kavani, usuđuju se HRS nazivati svakakvim epitetima. HRS je JEDINI na spomenutoj sjednici stao u obranu dostojanstva našeg generala i svih zapovjednika HVO-a i usudio se usprotiviti boljševičkoj lojalnosti vladajućoj partiji.
Baština žrtve naših branitelja se živi svaki dan. Kako njihova žrtva ne bi bila uzaludna, svaki dio našega rada i svaka naša odluka mora biti donesena sa mišlju kako prema tim ljudima imamo dug kojeg nikada nećemo vratiti. Slikati se, snimati, paradirati pred javnošću na dane obljetnica, a kad se svjetla pozornice ugase, raditi isključivo za neke svoje osobne i partijske interese nije ono zbog čega je HRS ušao u politički ring.
GO HRS Široki Brijeg