U sjeni nedavne presude Ustavnog suda Bosne i Hrcegovine o (ne)zakonitosti obilježavanja Dana Republike Srpske, neopravdano je u sjeni ostala jedna druga presuda ovog suda koja je donesena mjesec dana ranije
Riječ je o presudi kojom je 29. veljače uvažio apelaciju Bosne i Hercegovine u vezi sa prisvajanjem državnog zemljišta od strane nekoliko općina u (zapadnoj) Hercegovini. Apelaciju Ustavnom sudu BiH podnijelo je Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine žaleći se na nekoliko presuda kojima su odbijene njihove žalbe na županijskim sudovima u Mostaru i Širokom Brijegu.
Ovoj dugogodišnjoj pravosudnoj trakavici prethodile su odluke vlasti u nekoliko hercegovačkih općina da dotadašnje državno zemljište prisvoje i proglase ga građevinskim.
Kako je to izgledalo u praksi svjedoči primjer općine Čitluk koja nalaže “Zemljišo-knjižnom uredu Općinskog suda Mostar, odjel, Čitluk da temeljem ove Odluke u zemljišnjim knjigama upiše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Općine Čitluk… Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Službenom glasilu Općinskog vijeća Čitluk”…
Na istovjetan način je postupila Općina Ljubuški, nakon čega je Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine u pokušaju da poništi otimanje državne imovine uložilo žalbe nadležnim Županijskim Sudovima u Širokom Brijegu i Mostaru.
Oba suda odbili su žalbe Pravobraniteljstva kao neosnovane, nakon čega je uslijedila apelacija prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji se proglasio nadležnim za razmatranje ovog spora.
Ustavni sud uvažio je tvrdnje Pravobraniteljstva da je riječ o državnoj imovini, te konstatirao kršenje zakona od strane županijskih sudova. U presudi Ustavnog suda BiH stoji, pored ostalog:
“Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Županijskog suda kao konačnu odluku u konkretnoj pravnoj stvari i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u kojem će taj sud donijeti novu odluku vodeći računao stavu Ustavnog suda iskazanom u ovoj odluci”.
