Posljednjeg dana svog boravka u Širokim Brijegu čuo Hainz od jedne djevojke u Borku kako u Širokom postoji i jedna posebna “Modra rijeka”, posebna jer je samo na nekim mjestima modra i na tom dijelu tko se u njoj okupa može želju zaželiti i ona će mu se ispuniti, a osim toga ima spacifičan miris koji se nadaleko čuje i most je iznad nje, ali u nju se ne ulazi polako, nego skače “laste” sa tog mostića!
Odlučio Haniz ju pronaći. Prošao Široki nadugo i naširoko, ali nije ju našao. Vratio se u hotel, spakirao kofere, došao na recepciju i zatražio račun od uspavanog brkatog lika koji je slasno “čvrljio” komad mesa dok mu je loj klizio niz bradu. Recepcioner ga pogleda i kaže ”samo da der se obrišem”, uzima znojan ručnik koji mu se nalazio oko vrata i protrlja po ustima, uzima olovku i piše mu račun na dvolisnicu računarske teke i daje mu ga dok na papiru ostaju masni tragovi njegovih prstiju!
Hainz sve to nijemo u čuđenju promatra, gleda papir i na njemu piše 1283 eura i ništa više. Zapita ga što je uračunato u to, a bio je samo četiri dana. Na to mu recepcionara onako bahato ubrusi – “SVE PRIJATELJU, SVE. Ajde plati i iđi, pusti me da pojedem s mirom, ostale mi još ove najslasnije iznutrice”.
U šoku Hainz više ne zna što reći, i da se dalje ne prepire, vadi kartici i pruža mu ju! Ovaj ga sad začuđeno promatra i kaže – “A đe da ju provučem, između tvojih ili mojih guzova”. Hainz već “kipi”, i pretražuje novčanik te izvuče 1300 eura i baci mu ih na pult, uzima kofere i napušta hotel.
Recepcioner ga doziva – “Diš bolan, evo da vratim kusur”. Hainz ga samo pogleda, i kaže mu da si ga strpa u dupe i ljutiti odlazi, sjeda u auto i kreće natrag za Njemačku jer mu je dosta svega!
I tako dok se Hainz vozio kroz Široki zadnji put, odlučio otvoriti prozore da zraka udahne od silnog stresa. Kada je prolazio Obilaznom cestom, počeo je osjećati neki neobjašnjiv miris koji je bio sve intenzivniji. U jednom trenutku vidi kako se približava nekom mostu i naviru mu sjećanja djevojke iz Borka i njene priče o “Modroj rijeci koji ispunjava želje”. Nakon što je stigao do mosta, parkira auto sa strane, na jedan pješčani dio, i odluči prošatati na most.
Nakon par koraka šetnje dolazi na most i ugleda ispod sebe rijeku kako fino žubori i divi joj se, miris je jak ali ljepota rijeke ga odmiče od te misli. Gleda oko nje i zapazi modri dio, i pomisli kako je to taj dio koji ispunjava želje! Skine sve sa sebe i poput pravog skakača izravno uskoči u taj modri dio rijeke.
No, dok je Hainz skakao i prije uleta u rijeku, poželio da postane bogat, ali nije stigao završit misao u kojem smislu!
Kupao je se i brčkao kao nikada do sada, voda je bila pjenušava i čudni mekani komadići su po njoj plutali, a prije nego je izašao iz rijeke da se osuši i krene za Njemačku uočio je jedan slap mali koji je izlazio iz neke betonske cijevi, i ta voda se ulijevala u modri dio.
Stao je ispod njega i još jednom se da valja oprao po cijelom tijelu i sav sretan odlazi do auta, uzima ručnik koji je ukrao u hotelu u kojem je boravio, i nakon što se obrisao i posušio sprema ga je u svoju torbu, sjeda u auto i odlazi.
8 mjeseci kasnije Hainz se nalazi u bolnici, prekriven brojnim čirevima po tijelu, kosa mu počela opadati, koža se ljuštiti, a najbolji doktori u državi oko njega tjednima promatraju njegovo zdravstveno stanje sa čuđenjem jer ne mogu dokazati što mu se događa.
Nakon nekog vremena Hainz se sjeti kako je na odmor otišao u Široki Brijeg i silne traume i stresa kojeg je tamo proživio, te sve ispriča doktorima. Te mu oni predložiš da digne tužbu protiv tog Grada…
U narednoj priči donosimo Hainzove stresove u Širokom Brijegu, i pojašnjenje zašto je tako naglo obolio i kako je stres bio moguć razlog te njegove čudne bolesti….
Mili Marušić / SirokiBrijeg.info
