Iznenada pod okriljem noći, u neposrednoj blizini zgrade Vlade ŽZH u Širokom Brijegu, na improvizirnom šljunčanom parking prostoru razrušene i devastiranje Duhanske stanice niknuo je jedan šator iz vremena Smail-age Smajlića i jedna drvena kućica.
“Duboko u šumi stoji jedna krasna kućica i čeka svoje stanovnike. Jednoga dana kraj kućice je prošao miš i kada je vidio da je kućica prazna odlučio se u nju useliti. Ubrzo je do kućice doskakutao i žabac te se i on u nju uselio. Zatim je došla i zečica, pa dabar, lisica, pijetao, jelen i crvena vjeverica. Nakon njih i sova a za njom i dvije svrake i djetlić. I svi počeše živjeti zajedno. Jednoga dana do kućice je došao i veliki medo. Ali jao! Bio je prevelik za lijepu kućicu”… što se dalje dogodilo i kako će završiti ova divna priča otkrijte sami u narodnoj priči “Duboko u šumi” koju je prepričao i ilustrirao Christopher Corr.
Uglavnom, i mi ovdje u Širokom Brijegu imamo fine priče koje pričaju naši stručnjaci iz svih polja “kvantne fizike” a koji se nisu makli od vremena Osmanlijskog Carstva, a njihove priče će se isto generacijama prepričavati.
Jedna od priča o kojoj će se pričati su upravo ta drvena kućica i šator koji će postavljeni za masovna testiranja na koronavirus koja očekuju nakon ovotjednih masovnih svatova koji su po riječima “Arhimeda” i zapovjednika Kriznog stožera ŽZH Zdenka Ćosića glavni krivci za sve što nam se događa u vremenu novog svjetskog poretka gdje trebamo biti ponosni kako je “sređeno” da BiH bude među prvi u svijetu koja će dobiti vakcine za COVID-19, a da pri tome se još i ne znaju nuspojave te vakcine i njeno djelovanje na ljudski organizam. Bitno da smo među prvima koji će biti pokusni kunići!
No dobro. Vratimo se mi šatoru i kućici koji su smješteni na improviziranom šljunčanom parkingu uz devastiranu Duhansku stanici u strogo epidemiološkim i higijenskim uvjetima koji su nevidljivi baš poput tog COVID-a 19.
Nisam siguran više ni da li da sebi vjerujem, jesam li doista postao “epidemiidiot” ili ja ne vidim što oni vide. Ali sam i dalje uvjeren kako prostor koji su “okupirali” ovi stručnjaci “epidemiologa” nije higijenski prihvatljivi za bilo kakva zdravstvena testiranja koja će odlučivati sudbinu čovjeka koji će se tom testu podvrgnuti na takvom mjestu.
“Epidemidiot” poput mene možda ima neki drugi virus koji mi ne dozvoljava da vidim ono što “epidemiolozi” vide. Šetajući oko tog šatora i kućice nisam primijetio kako postoji tu neki sanitarni čvor “ako nekog potra” ili prostor gdje bi oprali ruke. Nisam vidio da ima dovedena struja ili nešto što bi ukazivalo kako će se ovdje raditi nešto humano. Ovakva priča ne bi znao ni ispričati, kamoli napisati Hans Christian Andersen da je još među nama živima!
Doista, “epidemiidotu” poput mene ovdje nije ništa jasno kojem stručnjaku “epidemiologu” je palo na pamet da dozvoli ovakvo nešto?
Mili Marušić / SirokiBrijeg.info
