Zdravstvo u Bosni i Hercegovini, i to prema riječima struke, je pred kolapsom, ekonomija nam još uvijek drži glavu iznad vode ali pitanje što što nam donosi jesen i zima, migrantska kriza ulazi u najgoru fazu a naša država na sve ovo nema odgovor.
Zakona, pravila, propisa uglavnom i nema a i ono malo što je donijeto je loše a o tome najbolje govori i činjenica da njima nisu zadovoljni i oni koji su ih donosili – vladajuća koalicija. U zemlji vlada velika neizvjesnost, granice su nam u biti zatvorene za cijeli svijet, nitko ne zna što nas čeka u sljedećih dva, tri mjeseca kada je u pitanju preopterećenost bolnica kao i ekonomije.
Međutim, bh. politiku to previše i ne zanima – gro ih je otišlo na godišnji odmor a ovi koji nisu ne libe se za sve napasti žitelje. A koliko su oni spremni raditi i podnijeti teret krize najbolje se vidi iz toga ne da ne nisu htjeli odreći niti jedne marke svojih pozamašnih primanja nego nisu htjeli ‘rezati’ troškove tjelohranitelja, kupovine automobila, uređivanja ureda…
Dno dna
‘Novo normalno’ cijeli je svijet okrenulo naopačke, sve razvijene zemlje su se prilagodile situaciji i krenule drugačijim putom. Mjere i nova pravila se donose gotovo svakodnevno, na sve moguće načine se traži izlaz. Međutim, u ‘apsurdistanu’ u kojem logika već poodavno ne stanuje situacija je nešto drugačija – mjere oporavka se donose ‘na kapaljku’, ali ‘žar i vatru’ u političara možete vidjeti samo kada brane svoje plaće i ine naknade.
A kada i to ne ide, okreću se oprobanom receptu – prebaci priču na ratove, ustaše, četnike ili partizane, potpiruj tenzije kako bi pravi životni problemi pali u drugi plan.
I sve to prolazi. Jer kako ikome bilo gdje na svijetu objasniti da u zemlju u kojoj je prosječna plaća oko 930 maraka, a daleko najveći broj zaposlenih radi za plaću od oko 700 maraka, u kojoj su prosječne mirovine oko 400 maraka a u krizi je upitno hoće li i to dobivati jer se vojska nezaposlenih ‘podebljala’ vlasti vode kampanju kako zaštititi svoje plaće od pet, šest ili sedam tisuća maraka.
Vijeće ministara BiH jer ‘prespavalo’ krizu ni gotovo da ništa i nisu radili kako bi pomogli ekonomiji, a državni parlamentarci tijekom pandemije i ‘lockdowna’ gotovo da i nisu imali sjednica. Ali to ih nije spriječilo da zadrže svoje plaće a ukoliko bi ih netko i upitao zbog čega ne pokažu solidarnost uslijedila bi žestoka napadanja. Tako je zastupnik Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut na sjednici još krajem travnja upozorio kako se vladajući nisu željeli odreći čak niti troškova za tjelohranitelje, reprezentaciju, vozila…
A o plaćama da ne pričamo. Neovisni izaslanik u Domu naroda PS BiH Zlatko Miletić je kazao kako ga je stid što u proračunu u kojem gotovo da i nema sredstava za pomoć ekonomiji i zdravstvu ima 12 milijuna maraka za putovanja ili sedam milijuna maraka za telefone i reprezentaciju. S obzirom da su granice zatvorene, da se gro zasjedanja održava online pitanje je samo gdje će to putovati? Apsurdima tu nije kraj jer našim parlamentarcima ovo sve nije bilo dovoljno pa su oko 750 tisuća maraka s pomoći ekonomiji vratili na stavku uređivanje ureda i kupovina automobila.
Narodi i žitelji šute
Sada se samo zapitajte što bi bilo u Njemačkoj ili Švicarskoj da se i stoti dio svega navedenog dogodi. Ali upravo zbog toga Njemačka i Švicarska jesu gdje jesu – među najrazvijenijima i najuređenijim državama svija – a i BiH jeste gdje jeste – svi okreću glavu od nje. Nekada smo se znali hvaliti kako smo mi za Rumunjsku ili Čile pojam demokracije i razvijenosti, ali danas te zemlje su svjetlosnim godinama od nas a i ponašanjem žitelja i prosvjedima su nam održale ‘sat demokracije’ i na koji način se demokratskim putom bori protiv samovolje vladajućih elita, korupcije ili nerazumnog podizanja nameta.
Ono što je u cijeloj bh. priči najporaznije jeste što narodi i žitelji šute i ovakvu situaciju prihvaćaju kao normalnu. I dok je to tako, političari će se ponašati još i gore. Zašto i ne bi kad mogu. Kada u zemlji u kojoj su plaće državnih parlamentaracai do osam puta veća od prosječne plaće, a 12 puta od prosječne mirovine svi na to šute ova razlika će biti još i veća u korist političara. Jer, kako reče jedna od zastupnica koja je vjerojatno jedina osoba na svijetu koja se imala čast rukovati sa ‘svojim Bogom’, oni su birali posao gdje će imati ovakva primanja, naknade, paušale, otpremnine… Tko je svima nama ostalima kriv što i mi nismo izabrali upravo to.
Veliki američki državnik Thomas Jefferson jednom je rekao da kada se vlada boji naroda, to je demokracija, a kada se narod boje vlade, tiranija je pobijedila. Sami zaključite tko je izvojevao pobjedu u BiH.
Dragan Bradvica / Dnevni.ba
