Za četiri godine javna poduzeća u Bosni i Hercegovini potrošila su preko 18,2 milijuna KM na ime ugostiteljskih usluga i konzumacije jela i pića, pokazala je preliminarna analiza poslovanja 319 javnih poduzeća koju je sproveo Transparency International u BiH. Od tog iznosa čak 46% potrošile su tri elektroprivrede u BIH a taj prosijek je vjerovatno i veći budući da sva zavisna poduzeća nisu objavila ove podatke.
Troškovi reprezentacije u javnim poduzećima u BIH su od 2015. do 2018. porasli za 50%, pa se 2018. godine u te svrhe trošilo oko 4,6 milijuna KM, dok je taj iznos 2015. bio oko 3,1 milijun KM, pokazuju podaci kojima raspolaže baza podataka Transparentno.ba. Ovakav rast dolazi u periodu kada većina javnih poduzeća gomila dugove i gubitke, iako se troškovi reprezentacije po zakonu pravdaju samo uz uvijet da su nastali radi unapređenja poslovanja.
Prema ekonomskoj klasifikaciji troškovi reprezentacije se svrstavaju kao nematerijalni troškovi u okviru poslovnih rashoda. Tako oni uključuju troškove reprezentacije u poslovnim prostorijama i na sajamskim i drugim manifestacijama, troškove ugostiteljskih usluga kao što su hrana i piće, troškove prenoćišta i ishrane poslovnih partnera kao i troškove za poklone.
U poslovnom svijetu predstavljaju sasvim normalnu pojavu koja otvara vrata suradnje sa poslovnim partnerima, ali kako javna poduzeća najčešće posluju sa pozicije monopola nad tržištem u okviru kojeg posluju, svrha ovolike potrošnje je u najmanju ruku upitna.
Opravdanost „troškova reprezentacije radi unapređenja poslovanja“ je još manje vidljiva ako se u obzir uzme da ova poduzeća iz godine u godinu bilježe sve lošije poslovne rezultate. Zbirni dugovi javnih poduzeća u BiH iznose oko 26 posto BDP-a i to uključuje blizu 4 posto BDP-a u zakašnjelim neizmirenim obavezama za poreze i doprinose, pokazuje analiza MMF-a iz 2019.
Poduzeća iz energetskog sektora potrošila 8,3 milijuna na reprezentaciju
Rastu potrošnje najviše doprinose tri Elektroprivrede u BIH koje, bez obzira na status neupitnog monopola troše milijunske iznose na troškove reprezentacije. Od ukupno 18,2 milijuna koliko su za četiri godine potrošila sva javna poduzeća u BiH, samo su zavisna poduzeća iz sastava Elektroprivrede Republike Srpske iskazala troškove reprezentacije od 6 milijuna KM. Na ovo treba dodati i troškove Matičnog poduzeće Elektroprivrede RS koje odbija da objavi podatke o poslovanju, zbog čega je TIBiH nedavno dobio sudski spor protiv ovog javnog poduzeća.
Financijski izvještaji Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne pokazuju da je ovo poduzeće 2018. godine iskazalo 55% veće troškove reprezentacije u odnosu na 2016. Ipak najveći iznos od preko pola milijuna KM na ugostiteljske usluge potrošen je u 2015. godini, čime je ovo poduzeće postavilo svojevrstan rekord u cijeloj BiH za period obuhvaćen ovim istraživanjem.
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine u ovom periodu trošila je između 170 i 230 tisuća KM godišnje na usluge reprezentacije. Potrebno je naglasiti da sva zavisna poduzeća nemaju javno objavljene podatke o iznosima koje su potrošili u ove svrhe za period koji je bio obuhvaćen istraživanjem. I pored monopola na tržištu. javna poduzeća iz energetskog sektora su vodeća po pitanju potrošnje na ugostiteljske usluge tako da dominiraju na listi 10 najvećih potrošača u Bosni i Hercegovini. U pokušaju ostvarivanja bolje suradnje sa poslovnim partnerima sektor energetike je za četiri godine potrošio preko 8,3 milijuna KM ili gotovo isto koliko i sva ostala javna poduzeća u cijeloj BIH.
Na listi prvih deset javnih poduzeća po prosječnoj potrošnji na reprezentaciju uspjela su da uđu i dva poduzeća iz sektora šumarstva – JP „Šume Republike Srpske“ i „Hercegbosanske Šume“ Kupres.
„Šume Republike Srpske“ po godišnjoj potrošnji na usluge jela i pića spadaju u sam vrh javnih poduzeća u BIH pa je 2015, 2016 i 2017. izdvojilo ukupno 1.193.889,00 KM za troškove reprezentacije, od čega je najviše potrošeno u izbornoj 2016. godini i to 424.404,00 KM. Ogromne troškove iskazuju i „Hercegbosanske Šume“ Kupres i to u periodu kada su poslovali sa gubicima od 2,6 milijuna u 2017. i 1,5 milijuna u 2018. godini.
Zakoni nejasni
Zakonski je ova oblast na nivoima entiteta definirani su na način da se troškovi reprezentacije direktno povezuju sa unapređenjem poslovanja. Tako se u članu 15. Zakona o porezu na dobit Republike Srpske navodi:
Izdaci za reprezentaciju u vezi sa poslovnom djelatnošću poreznog obveznika priznaju se u iznosu od 30% od troškova reprezentacije (izvođenje poslovnih partnera u ugostiteljske objekte, na sportske priredbe, u kazališta, troškovi rekreacije i slično), pod uvijetom da su nastali radi unapređivanja poslovanja, da su dokumentirani i da njihov primatelj nije povezano lice.
Na sličan način se u Zakonu o porezu na dobit Federacije BiH u članu 12. navodi:
Pod porezno priznatom reprezentacijom iz stavka (1) ovoga članka podrazumijevaju se rashodi nastali uslijed ugošćavanja poslovnih partnera, a koji su povezani s obavljanjem djelatnosti ili uspostavom poslovne suradnje.
Svako detaljnije određivanje o troškovima reprezentacije prepušteno je internim aktima javnih poduzeća. To znači da uprava svakog poduzeća sama donosi dokument kojim odlučuje što točno jeste, a šta nije dozvoljen trošak reprezentacije, kako se definira povezanost sa unapređenjem poslovanja te iznos koji će se trošiti u ove svrhe. Zakonski okvir koji koristi ovako nejasne odrednice i nedovoljno precizna rješenja jesu važan dio objašnjenja zašto su troškovi reprezentacije u većini javnih poduzeća u BiH u porastu ili su neopravdano veliki.
Značajan aspekt ovog problema sugeriraju i prethodni rezultati monitoringa o trendu porasta potrošnje u izbornim godinama, što ukazuje na zloupotrebu javnih resursa u političke svrhe. Uprave poduzeća u javnom vlasništvu koriste nedostatak regulative, te povećavaju nematerijalne troškove svoga poslovanja, često bez opravdanja. Na taj način javna poduzeća postaju kanali za financiranje političkih kampanja, umjesto generatora razvoja infrastrukture i privrednog rasta.
Ovo potvrđuju i analize MMF-a koje govore da gotovo polovina javnih poduzeća nije likvidna i zahtijeva budžetsku podršku.
Na osnovu ovih analiza vidimo da su enormna povećanja iznosa za reprezentaciju u potpunosti nesvrsishodna i neproduktivna, to jest ne unapređuju poslovanje. Stoga je neophodno detaljnije definiranje zakonskih odredbi kojim se regulira iskazivanje troškova reprezentacije i dozvoljena potrošnja na ove vrste usluga, kako bi javna poduzeća mogla da posluju sa većim stupnjem transparentnosti i odgovornosti.
Analiza je rađena na osnovu podataka koji su prikupljeni iz financijskih i revizorskih izvještaja koji su javno dostupni na Bazi podataka o poslovanju javnih poduzeća u BiH.
